ODGAJATELJI PORUČILI: Ministre i vladajući, sramite se, ovo nije Zakon za jednakost!

U povodu Otvorenog pisma Ministru Radovanu Fuchsu, Ministarstvu znanosti i obrazovanja, Vladi Republike Hrvatske i saborskim zastupnicima vladajuće većine stiglo je i priopćenje s dolje navedenim potpisnicima, koje donosimo u cijelosti.

Nakon što su u petak, 13. svibnja 2022., u Hrvatskome saboru, sa 76 glasova vladajuće većine izglasane izmjene i dopune Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, uputili smo Otvoreno pismo Ministru, Ministarstvu znanosti i obrazovanja, Vladi Republike Hrvatske i svim klubovima zastupnika u Hrvatskome saboru. Unatoč velikom otporu struke, odgojitelja, znanstvenika, javnosti, roditelja i oporbenih saborskih zastupnika, unatoč svim naporima kojima su proteklih mjeseci Udruga SIDRO, Sindikat obrazovanja, medija i kulture, Sindikat radnika u predškolskom odgoju i obrazovanju Hrvatske, Sindikat odgoja i obrazovanja Hrvatske, Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije, Udruga odgojitelja Krijesnice Čakovec, Udruga odgojitelja dječjih vrtića Zagreb, Udruga odgojitelja Terina Vukovar, Udruga odgojitelja Verižice Dubrovnik, okupljeni u Inicijativu strukovnih udruga i sindikata, ukazivali na štetnost ovakvih izmjena, 76 ruku vladajuće većine bilo je važnije od dobrobiti djece i zaposlenih u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.

Svi prijedlozi, više od 300 negativnih komentara na Zakon u javnom savjetovanju, izlasci odgojitelja na trgove u 60 gradova i 13 općina, dolazak pred Hrvatski sabor i Vladu RH, ignorirani su. Oporbeni zastupnici podnijeli su na ovaj Zakon 84 amandmana temeljena na znanstvenim činjenicama i zbog velikog broja amandmana, tražilo se da se Zakon uputi u treće čitanje, no na sve je odgovoreno istom, dobro poznatom rečenicom – ne prihvaća se.

Predlagatelji ovih štetnih izmjena potvrdili su kako djeca polaznici vrtića ostvaruju značajno bolje rezultate u daljnjem obrazovanju, zatim donijeli Zakon koji neće svakom djetetu osigurati pristup vrtiću. Govorili su o velikim postojećim razlikama, potrebi osiguravanja jednakosti za svako dijete i omogućili  svakom osnivaču vrtića da samovoljno odredi način davanja prednosti pri upisu i ekonomsku cijenu vrtića. Potvrdili su kako svako dijete ima pravo na vrtić i odgovarajuću podršku u razvoju i donijeli Zakon u kojem se djeci s teškoćama ne mora osigurati pomoćnik u vrtiću i/ili komunikacijski posrednik, odnosno mogu ga financirati jedinice lokalne samouprave (JLS), za koje su prethodno ispravno utvrdili kako već dugo nemaju proračunskih kapaciteta osigurati ni najosnovnije. Naložili su JLS povećanje obuhvata djece u vrtiće, znajući da ih neće moći ispuniti. Deklarativno dodali odredbu da će se Odlukom Vlade RH moći iz državnog proračuna dobiti financijska podrška za fiskalnu održivost vrtića i završetak projekata, tamo gdje oni odrede, bez jasnih uvjeta i kriterija za dodjelu takve pomoći.

Raspisali su Poziv na dodjelu bespovratnih sredstava iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti za izgradnju, dogradnju, rekonstrukciju i opremanje predškolskih ustanova, no sam Poziv je u potpunom neskladu sa svime što je Vlada RH i Premijer Andrej Plenković najavljivao. Očekuju izgradnju dostatnih kapaciteta za povećanje obuhvata djece u vrtiće, no gledajući uvjete iz Poziva, jasno je da se željeni ciljevi neće postići. Najavljivali su priznati sve troškove za projekte i prije potpisivanja ugovora, poticali općine i gradove da krenu s projektima, a zatim su odlučili da neće financirati ništa od tih troškova. Najavljivali su financiranje do 100% troškova, no prema uvjetima u Pozivu, općine i gradovi će morati osigurati i do 2/3 investicije za izgradnju novih objekata. Kod kriterija odabira i bodovanja, prednost daju rekonstrukciji i adaptaciji postojećih objekata, premda je potpuno jasno da nam je prije svega potrebna izgradnja novih objekata, što je ujedno i sastavni dio Poziva. Ishod ovakvog Poziva može biti samo dodatno neodrživo zaduživanje pojedinih JLS-ova te niz nezavršenih projekata izgradnje dječjih vrtića.

Predlagatelji su potvrdili kako su odgojitelji u Hrvatskoj najobrazovaniji kadar u Europi, zatim u Zakonu dopustili daljnje zapošljavanje nestručnog kadra, čak i bez pedagoškog obrazovanja. Uveli su odredbu o nejasnoj prekvalifikaciji isključivo učitelja primarnog obrazovanja, uz argument kako ih negdje moraju zaposliti, jer u školama za njih mjesta nema. Dopustili su učiteljima zapošljavanje odmah, i prije stjecanja te upitne kvalifikacije, bez pripravničkog stažiranja, bez polaganja stručnog ispita. Odgojitelji to sve moraju, uz pripravničku plaću i polaganje stručnog ispita kojeg moraju nerijetko i sami financirati. Propustili su uključiti ostala srodna zvanja. Takva odredba nije smjela stajati u ovome Zakonu, budući da je drugim zakonskim aktima već godinama svakom studentu neovisno o studiju omogućeno da s jednog studija prelazi na drugi uz priznavanje predmeta koji su na oba studija istovjetni.

U meritum problema nedostatka odgojitelja nisu ni pokušali dirati. Loši uvjeti rada, prevelika odgovornost za male plaće, rad s daleko većim brojem djece nego to propisuje zakonski akt Državni pedagoški standard, rad samo jednog odgojitelja u smjeni, nepoštivanje ZOR-a i dugotrajan rad na ugovorima na određeno, male upisne kvote na studijima RPOO, izrabljivanje pripravnika kao jeftinije radne snage, nered u polaganju stručnih ispita i teško zapošljavanje deficitarnog stručnog kadra odgojitelja. U Zakonu o predškolskom odgoju i obrazovanju bavili su se viškom učitelja, a ne manjkom odgojitelja!

Oglušili su se na sva upozorenja i donijeli Zakon koji će produbiti već postojeću diskriminaciju i nejednakost, koji stavlja u nepovoljniji položaj djecu s teškoćama u razvoju, djecu obitelji slabijeg imovinskog statusa, djecu rođenu u manjim sredinama, diskriminira odgojitelje i roditelje ovisno o mjestu življenja i rada, pogoduje učiteljima primarnog obrazovanja na štetu svih ostalih.

Doneseni Zakon ne osigurava jednako dostupan, jednako siguran i jednako kvalitetan vrtić i jedina svrha mu je ostvariti brojke koje su obećali Europi. Bez ostvarenih preduvjeta za ovaj kvalitetan cilj, on je neostvariv. Udarac je ovo svakom odgojitelju, svakom pedagogu, psihologu, logopedu, edukacijskom rehabilitatoru, medicinskoj sestri, ravnatelju, znanstveniku, svakom roditelju i svakom djetetu u Hrvatskoj!

Učinili smo nemoguće – prvi puta u povijesti Hrvatske ujedinili strukovne udruge i sindikate, prvi puta glasno progovorili o istini duboko skrivenoj iza vrtićkih vrata, dobili veliku podršku javnosti, 22 tisuće roditelja, svih sekcija stručnih suradnika u vrtićima, 22 priznata znanstvenika i podršku ujedinjene oporbe na najvišoj razini, u Hrvatskome saboru. Nije bilo dovoljno. Možemo obećati da ćemo prava djece u Hrvatskoj te položaj zaposlenih u dječjim vrtićima zastupati još hrabrije, još smjelije i još odlučnije, sve do europskih tijela.

Podnijet ćemo prijedlog za provjeru suglasnosti ovog Zakona s Ustavom RH, obratiti se institucijama u EU, a za jesen pripremiti izlazak na ulice. Ovakvo stanje i odnos prema RPOO, nije prihvatljiv. Negdje nekom na ovome svijetu mora biti stalo do naše djece, kad već našoj državi nije!

Donositeljima ovakvoga Zakona ćemo poručiti samo jedno. Sramite se, jer ovo nije Zakon za jednakost!

Udruga SIDRO – odgojitelji u zaštiti prava djeteta u dječjem vrtiću

Sindikat obrazovanja, medija i kulture – SOMK

Sindikat odgoja i obrazovanja Hrvatske – SOOH

Sindikat radnika u predškolskom odgoju i obrazovanju Hrvatske

Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije – SIKD

Udruga odgajatelja Krijesnice, Čakovec

Udruga odgajatelja Verižice, Dubrovnik

Udruga odgajatelja Terina, Vukovar

Udruga odgajatelja dječjih vrtića grada Zagreba