VILIM RIBIĆ: Pavo Barišić bi trebao ministrici Divjak zahvaliti – bez nje ne bi bio dekan

Vilim Ribić, glavni tajnik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, u priopćenju kaže da ga je iznenadila kaznena prijava koju je dekan Fakulteta hrvatskih studija Pavo Barišić podnio protiv ministrice obrazovanja Blaženke Divjak umjesto da joj se zahvali jer radi u korist studenata i nastavnika.

Priopćenje donosimo u cijelosti:

Baš nas je iznenadila bizarna vijest da je gospodin Pavo Barišić, imenovani, a ne izabrani (kako bi trebalo biti po zakonu) „dekan“ „fakulteta“ Hrvatskih studija protiv Ministrice Divjak podnio kaznenu prijavu radi počinjenja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti time što Hrvatskim studijima od 4. svibnja 2018. godine do danas, nakon što je ministrica primila pozitivnu Akreditacijsku preporuku Agencije za znanost i visoko obrazovanje, nije izdala potvrdu o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti visokoga obrazovanja i znanstvene djelatnosti.

Istina je sljedeća. Glavni razlog zašto do današnjeg dana Hrvatski studiji nisu reakreditirani leži u činjenici da još uvijek nije ispunjen bitan uvjet koji su 2014. godine dobili u Pismu očekivanja od tadašnjeg ministra, a to je razrješenje pitanja pravnog statusa Hrvatskih studija za koji su tada, 2014. godine dobili rok od 3 godine. Do današnjeg dana to nije ispunjeno jer do prosinca 2019. g. aktualan Odjel nije bio ustrojen u skladu sa Zakonom, a u prosincu  osnovan „Fakultet“ izgleda ima isti  problem s obzirom da je DORH na izvršen upis u sudski registar podnio žalbu.

Sama činjenica da je upravo sada u proceduri osnivanje fakulteta Hrvatski studiji neposredni je dokaz toga da do današnjeg dana pravni status te ustanove, kao bitan preduvjet za izdavanje potvrde za nastavak obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja i znanosti nije ispunjen, čime nisu ostvarene pretpostavke za izdavanje potvrde. Dakle, nesporno, Ministrica do danas nema osnove izdati takvu potvrdu, pa ne može biti riječi o opstrukciji osnivanja Hrvatskih studija od strane Ministarstva ni s time povezane kaznene odgovornosti.

Suprotno, prava opstrukcija dolazi sa Hrvatskih studija i od g. Barišića koji ovakvim postupcima u maniri jeftinog manipulatora nastoji neutemeljenim kaznenim prijavama zastrašivati i stvoriti pritisak i time postići ono što zakonitim putem nije u stanju ili iz namjere ili nesposobnosti. Ne znamo, zna li g. Barišić da upravo takvo postupanje prema državnim tijelima može imati obilježja pravog kaznenog djela?

Najfascinantnije u ovoj situaciji koja je očito izmakla svakoj kontroli rektora Borasa (ako je ikada i bila pod njegovom kontrolom?) je činjenica da u vlastitom priopćenju “dekan“ Barišić priznaje da Hrvatski studiji već gotovo dvije godine rade bez odgovarajuće potvrde Ministarstva, dakle nezakonito te sam navodi da od sredine svibnja 2018. do danas nemaju odgovarajuću potvrdu za rad pod zakonitim uvjetima.

Unatoč tome, Ministarstvo im prešutno omogućava daljnje postojanje time što im ne oduzima dopusnicu za rad unatoč tome što ustanova nema spomenutu potvrdu koju traži zakon. Dakle, ne izdaje im potvrdu za nastavak obavljanja djelatnosti, ali im niti ne ukida dopusnicu, iako to može, a po svemu sudeći i mora.

Ne bi li „dekan“ Barišić takvo postupanje ministrice Divjak, koje evidentno zapravo ide u korist Hrvatskih studija (a što je također nezakonito i što izlaže ministricu kritici da svjesno propušta svoje dužnosti), trebao nagraditi s javnom zahvalom, umjesto podnošenja kaznene prijave. Jer da je suprotno ne bi bilo Hrvatskih studija niti bi on bio njihov „dekan“.

Vrlo slične manipulacije sadašnja uprava Hrvatskih studija izvodi i na račun Sindikata znanosti šireći laži da Sindikat zagovara gašenje Hrvatskih studija. Upravo njihove diletantske i nezakonite odluke mogu dovesti do fatalnih posljedica kada bi politika bila odlučna u provedbi zakona koje donosi. Dakle, Hrvatske studije, studente i nastavnike, spašava ministrica neprovođenjem propisa, a mi upozorenjima što se može dogoditi.

Cilj je Sindikata stanje u kojem su radna mjesta zaposlenika sigurna i stabilna, ustanova ugledna u akademskom svijetu u kojem su čistoća i istina najviše vrijednosti i na uzor svojim studentima, a ne ovisna o milosti moćnika ili o dobrohotnosti ministrice.  Sindikat će stoga uporno inzistirati na poštivanju zakona u ovoj zemlji bilo da se radi o Sveučilištu ili Ministarstvu, ili bilo kojoj drugoj ustanovi čiji rad utječe na prava i interese naših članova. Ako akademska zajednica nije uzor društvu, kakvo onda to društvo uopće može izgledati? Možda ovakvo kakvo je trenutno.