TKO SU MASONI: Kada su se pojavili u Hrvatskoj i trebamo li ih se bojati?

Što rade masoni, zašto uopće postoje, što su lože, tko su članovi…mnoštvo je pitanja, ali jako jako malo odgovora jer je ta, inače zakonita udruga, obavijena oblakom guste magle i tajne.

Izvor: Media servis

Provjerili smo koliko su Hrvati informirani o masonstvu u našoj zemlji, kada se pojavilo i strahuju li i trebaju li strahovati od tog društva.

Suvremeno masonstvo nastalo je u Londonu početkom 18. stoljeća kada su se prve četiri lože ujedinile u veliku ložu, što se vrlo brzo proširilo na cijelu Europu. Kako uvijek nastojimo pratiti trendove, u Hrvatsku je masonstvo stiglo već sredinom 18. stoljeća. A kako, otkrio nam je povjesničar i profesor Josip Jurčević.

“Ima nekakvih podataka da su se masoni pojavili i na otoku Braču i drugdje, postoje zapisnici, ali se općenito smatra da su utemeljitelji masonstva u Hrvatskoj obitelj Drašković. Oni su se s masonstvom upoznali tijekom vojnih pohoda po Europi i onda ga prenijeli u Hrvatsku i napravili specifičnu opservaciju, tj. jednu vrstu ceremonije, pravila u Hrvatskoj.”

Potom se 1940. od nas zabranjuje rad slobodnih zidara, da bi se 90-ih po raspadu Jugoslavije obnovilo, a podliježe, kako Jurčević kaže, čudnom Zakonu o udrugama prema kojem se registriraju i civilne udruge.

“Osnivanje masonstva u Hrvatskoj je po Zakonu o udrugama vrlo problematično jer civilno društvo mora biti transparentno po vrijednosnim standardima, a oni su, ako možemo reći, švercali svoje statute; ta tajnost i konspirativnost, držim da je neprimjerena prema standardima civilnog društva.”

U samim počecima bilo je jako rizično biti mason pa su to bila tajna društva, no i danas je tajnost glavna asocijacija. U SAD-u je, primjerice masonstvo potpuno transparentno, ne krije se članstvo, zna se više i o djelovanju, dok kod nas informacije pa i članstva izlaze u javnost na kapaljku. Jurčević kaže – previše mistificirano za 21. stoljeće. A zašto su nastali? Kao i svako drugo udruženje zbog nekakvih zajedničkih statusnih i materijalnih interesa.

“Kao i sve organizacije u javnoj priči, to se predstavlja sa najboljim namjerama. To ne znači da je masonstvo nužno loše niti dobro, ali treba polaziti od standarda da je danas ta konspirativnost, tajnost, uključujući neke elemente ceremonije, zastarjela, i odatle se može problematizirati, bilo realno, bilo na temelju predrasuda, masonstvo u 21. stoljeću.”

Najčešće su masonima postajale obrazovane osobe, osobe s utjecajem, a u svjetlu aktualnog okršaja između Nikice Gabrića i Dražena Jelenića, nije čudno ni strano da ima žestokih interesnih sukoba između loža u Hrvatskoj. Koliko god tajni bili, za samo udruženje rijetko tko ne zna.

Evo što kažu neki građani:

“Čuo sam za masone, mislim da svi čuli za njih. To je kao tajno društvo koje upravlja cijelim svijetom, ali mislim da su to više-manje samo nebuloze.”

“Nekakava udruga moćnih ljudi na visokim pozicijama, što konkretno rade, ne znam. Mislim da nitko ne zna.”

“Iskreno, ne znam tko su masoni,čuo sam za njih u Hollywoodu. Znam trokut, oko, a navodno su udruženje velikih, moćnih ljudi.”

“Čula jesam za masone, ali se nikad nisam pretjerano bavila tom tematikom, recimo da znam.”

A pitali smo građane i izazivaju li strah ili nelagodu?

“Ne bojim ih se jer ne znam previše o njima.”

“Više se bojim ovih manje tajnih društava, poput FBI-a, čitave Amerike,a masoni, dok su sakriveni pod dekom, nemam ih se što bojati.”

“Nemam ih se razloga bojati.”

“Nema razloga za strah.”

Bojali se ili ne, dok god se vode netransparentnošću, kako da im vjerujemo. I da su otvorenije društvo, stigme se jako teško riješiti. Pogotovo u Hrvatskoj.