POLITIKA: Milivoj Pašiček – Hrvatskom ovladala pandemija besramlja i pijane bahatosti
Je li s ovim hrvatskim narodom sve u redu, mislim u glavi? Vjerojatno i nije kada mogu trpjeti i otrpjeti pravu pandemiju besramlja i pijane bahatosti koja dolazi od onih koji imaju svoju državu kao da im ju je otac ostavio u nasljeđe.
Piše: Milivoj Pašiček
Silna je količina lupetanja, ponekad i besramnog, kojom HDZ-ovi svemirci na čelu države obasipaju svoje podanike koji se već odavno klanjaju a sada i debelo kleče. Barem oni koji su još ostali ovdje u njihovoj državi, jer kao što znamo mnogi su pobjegli ne želeći trpjeti da ih zlostavlja njihova država.
“Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo”, rekao je Franjo Tuđman, 15. siječnja 1992. Godine, prije ravno 30 godina, a danas je posve jasno kako je mislio na HDZ, koji stvarno ima svoju državu. HDZ-ovi partijci izgradili su politički elitizam iznoseći stalno na plećima političku licemjernu vrhušku koja se narodu smije u lice i sipa bljezgarije bez kraja, samodopadno, sebično i uvijek bahato.
Kako inače protumačiti “genijalnost” ministra Gordana Grlića Radmana koji hladno s visine kaže da građani trebaju biti zadovoljni državom koju su dobili. “Ja, moja obitelj i moja djeca, koja su rođena nakon proglašenja samostalnosti, sigurno možemo biti sretni u ovoj državi… Hrvatska je uspješna priča i može biti uzor svim ostalim državama”. Zna li on uopće gdje je? Što uopće zna o zemlji u kojoj živi, koja i zahvaljujući njemu drži samo dno u Europskoj uniji na raznim područjima života čovjeka? Po čemu je Hrvatska uspješna priča?
Možda po HDZ-ovoj partijskoj knjižici koju su osmislili tako da otvara gotovo sva vrata, a ako se tako nastavi izgledno je da će ju patentirati i za otvaranje konzervi. Možda po moćnoj vojsci HDZ-ovih uhljeba o koje se spotiču svi oni koji su stručni i znaju, jer zbog njih ne mogu dobiti posao, ne mogu napredovati, ne mogu živjeti kao ljudi. Zna li Grlić Radman da smo prije recimo 35 godina bili pojam za sve socijalističke zemlje, koje su nas danas sve redom pretekle i to gotovo u svemu.
I prestanite već jednom braniti ratom, onim domovinskim, sve svoje grijehe, sve svoje nesposobnosti, krađe i laži. Bio je Drugi svjetski rat, zar ne? Krvav i strašan, trajao je šest godina i jedan dan – službeno do 2. rujna 1945. I zamislite da se nakon 30 godina, tamo sedamdeset i neke neki političar u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji… žalio kako nema napretka zemlje jer je bio rat. Taj ne bi kao političar preživio jedan dan a kamo li mandat. I nemojte mahati parolama i citatima da biste mazali oči narodu koji ionako ne vidi, poput potpredsjednika Vlade i ministra branitelja Tome Medveda koji slavljenički citira prvog predsjednika, dr. Tuđmana: “Održali smo se u prošlosti, pobijedili u sadašnjosti, naša je i budućnost!” Čija, naša?
Da se političari HDZ-a uporno pokušavaju “vaditi” na rat svjedoči i premijer Plenković koji neki dan opet reče kako je ulazak Hrvatske u EU bio težak jer je trebalo nadoknaditi izgubljene ratne godine, dodavši da to neki danas ne znaju cijeniti. A kada nije kriv rat brzo se pronalazi unutarnji neprijatelj po uzoru na socijalistički sustav, pa nam premijer poručuje kako su u Hrvatskoj na djelu “akteri koji rade na demontaži države i svih institucija.”
Premijer nije ni previše zabrinut i ljut što nas je sve manje, što je Hrvatska u proteklih 10 godina izgubila 396.360 stanovnika. Nema odgovornosti, čak ni posipanja pepelom, ali ima novih sljeparenja obećanjima.”Čini mi se da će desetljeće koje je pred nama biti desetljeće u kojemu će Hrvatska stati na noge i biti ‘au pair’ sa ostalim zemljama srednje i istočne Europe”, reče tako premijer Plenković. A kada mediji i nisu s ushićenjem reagirali na njegov intervju u kojem je to izrekao, on je na pitanje o demografiji zavapio: “Ja sam dao intervju od 40 minuta na televiziji i onda se dva dana taj intervju ignorira, čak i na toj televiziji. To je jedna od najbizarnijih stvari, to mislim da nije normalno”.
I najveći narcis bi se postidio. Čudno, nacija još nije zaplakala što velikom vođi taj intervju nije emitiran bar stotinu puta kako bi sofisticirane misli stigle u svaki hrvatski dom. Ali, ako nacija ne plače nad medijski “uskraćenim” vođom, možda jednoga dana i hoće nakon “bisera” guvernera Borisa Vujčića, koji je o poskupljenjima i neobuzdanom rastu cijena narodu poručio: “Ako vidite da vam netko diže cijene, odite kod nekog drugog, netko drugi neće… Odite, birajte one koji vam nude niže cijene, to je najbolja zaštita od rasta cijena”.
Reče to čovjek koji bez dodatnih beneficija dobiva plaću od oko 41.264,20 kuna svakoga mjeseca. I on ima Hrvatsku, i on je sretan. A vi narode, samo dalje pognite glavu, ne idite na izbore, pijte doma kavicu dok je još imate, ili dajte glas onima koji su davno rekli da imaju Hrvatsku.