OKREĆU LEĐA PUTINU: Najveći egzodus umjetnika nakon Oktobarske revolucije

Za nekoliko tjedana rata u Ukrajini Rusija je doživjela najveći egzodus od Oktobarske revolucije 1917. – masovni egzodus intelektualaca. Kamo ih vode njihovi putovi?

Ruski istraživački novinar Andrej Lošak u noći između 3. i 4. ožujka 2022. godine skoro da nije spavao. Ustvari, kao i svih ostalih noći nakon ruskog napada na Ukrajinu 24. veljače. Provjerio je svoje kanale na Telegramu i među bezbrojnim horor-porukama pronašao je i ovo: U vrlo bliskoj budućnosti bi u Rusiji moglo biti uvedeno izvanredno stanje, što bi onemogućilo napuštanje zemlje. Odluka, koja je sazrijevala tjednima, iznenada je stigla: morao je otići i to odmah. Lošak je istog dana bio u zrakoplovu za Tbilisi.

„Ovdje u Gruziji sam susreo više prijatelja i kolega iz Moskve i drugih ruskih gradova nego što sam ih vidio u Rusiji posljednjih godina”, kaže Lošak. Tu su i kolege s kanala Echo Moskvy i TV Rain, koji su zabranjeni u Rusiji, a ovdje također formiraju urednički tim. “Ovdje si među kolegama. Imaš osjećaj da je emigrirala cijela smjena”, kaže Lošak, kako pišu Deutsche Welle.

Egzodus neviđenih razmjera

Točni podaci o broju osoba koje su napustile Rusiju nisu dostupni, ali jedno je jasno: u roku od pet tjedana nakon početka rata Rusija je doživjela najveći egzodus od Oktobarske revolucije. Pretpostavlja se da je zemlju napustilo nekoliko stotina tisuća ljudi. Neki izvori čak spominju brojku od preko milijun ljudi.

Vrlo je teško dati preciznije podatke budući da najvažnije zemlje u koje ljudi odlaze, poput Gruzije ili Armenije, od Rusa ne zahtijevaju ulazne vize. Međutim, samo Gruzija računa s više od 100.000 izbjeglica iz Rusije, a sličan broj se navodi i u Armeniji. Ostale zemlje u koje odlaze Rusi su Azerbajdžan, Ujedinjeni Arapski Emirati (posebno Dubai), Turska, Grčka, Bugarska, Srbija, Kazahstan, Kirgistan, Uzbekistan, pa čak i Tadžikistan, Mongolija i Latinska Amerika.

Tradicionalno velike regije u koje se useljavaju Rusi, poput Crne Gore i baltičkih država, posebno Latvije, također doživljavaju ogroman rast broja ruskih državljana. Relativno malen broj ljudi koji su imali priliku emigrirati u Izrael ili zapadnu Europu, posebno u Njemačku, također je iskoristio priliku. Rijetko tko službeno najavljuje svoj odlazak – većina je “nakratko otišla”. Nitko ne zna koliko dugo.

No, koliko god bile konfuzne brojke i avanturistička geografija emigracijskog pokreta, razlog vala emigracije može se precizno procijeniti: „Doživljavamo najveći odljev mozgova u novijoj povijesti”, kaže Andrej Lošak. Upravo znanstvenici i informatičari, novinari, blogeri i kulturni radnici iz svih sektora i žanrova okreću leđa svojoj domovini koja se okrenula protiv cijelog svijeta.

“Najveći odljev mozgova u novijoj povijesti”

Redatelji, pisci, modni dizajneri, arhitekti, kulturni djelatnici i poznate osobe okreću leđa Rusiji. Kraljica popa Ala Pugačeva, na primjer, gradi novi život u Izraelu zajedno sa svojim suprugom, komičarom Maksimom Galkinom. Poznati televizijski voditelj Ivan Urgant je također tamo. Rok zvijezda Zemfira i njezina partnerica, međunarodno poznata glumica Renata Litvinova, nalaze se u Parizu. Tamo je (kao i nedavno u Berlinu) primijećen i redatelj Kiril Serebrenikov.

Književnica Ljudmila Ulickaja također daje intervjue u svom berlinskom stanu. Iz Londona se javlja njezin kolega Boris Akunjin. Primabalerina Boljšoj-teatra, Olga Smirnova, dobila je novi posao u Amsterdamu, dok je utjecajni video bloger i redatelj Juri Dud stacioniran u Istanbulu.

Međutim, nisu samo dobrostojeće i slavne osobe napustile domovinu: većina izbjeglica srednje klase otisnula se u nepoznato s koferom i nešto gotovine (ruske kreditne kartice su blokirane širom svijeta, a iznošenje veće količine novca je zabranjeno zakonom). „Nitko od nas trenutno ne traži bolji život u inozemstvu”, kaže Andrej Lošak. “Svi smo izgubili sredstva za život. Sadašnji val bih nazvao moralnom emigracijom. Naša savjest nam ne dozvoljava da budemo u gomili koja viče ‘Sieg Heil’ u današnjoj Rusiji.” On također ima zajednički izraz za one koji odlaze: “Nazvao bih nas ‘ruski Europljani’.”

Galina Juzefovič: Napustiti zemlju kao privilegija

Prema Levada-centru, jedinom institutu za ispitivanje javnog mnijenja neovisnom od ruske države, proeuropski nastrojeni Rusi koji osuđuju rat u Ukrajini čine najmanje 20 posto ukupnog stanovništva Rusije. Čisto matematički rečeno, to je oko 30 milijuna ljudi. Ali vrlo je malo onih koji zaista mogu napustiti zemlju.”Danas odlazak nije ni hrabar čin niti je jedini etički prihvatljiv oblik izražavanja osobnog nezadovoljstva aktualnim događajima”, kaže poznata književna kritičarka Galina Juzefovič, koja je s obitelji otišla u južnu Tursku. Ona kaže da je “to očito privilegija”. Po njezinim riječima, iz Rusije ne odlaze najbolji, “već jednostavno oni koji to nekako sebi mogu priuštiti”. Njezino suosjećanje je posebno s onima koji ostaju i koji, u otvorenom ili tihom protestu, moraju opstati među sugrađanima koji drugačije misle. Situacija je usporediva s Njemačkom tijekom nacističke vladavine, pišu Deutsche Welle.

Anton Dolin: Bijeg kao osobni poraz

„Ruska kultura koju poznajemo do danas prestala je postojati 24. veljače”, konstatira Anton Dolin, vjerojatno najpoznatiji ruski filmski kritičar, publicist i javna osoba. Kao stručnjak obrane svjedočio je na suđenju ukrajinskom redatelju Olegu Senzovu.

„Moj osnovni stav je oduvijek bio: nikada neću napustiti Rusiju“, kaže Dolin. On je tjedan dana nakon početka rata odustao od tog stava i s obitelji napustio zemlju i od tada je u Latviji. “Svoj odlazak sada doživljavam kao oblik osobne predaje. Sve što sam radio tri desetljeća, svojevrsni kulturni otpor onima na vlasti, sada je izgubilo svaki smisao. Moja životna misija, pozicionirati Rusiju kao dio Europe, izgleda da nije uspjela.”Ipak, filmski kritičar se nada da se “teška bolest kroz koju Rusija sada prolazi može izliječiti. Nakon toga dolazi faza pokajanja za zločine koji se sada čine u naše ime. Računi koje ćemo tada morati platiti će biti visoki. Međutim, rado ću se vratiti u svoju zemlju. Nemam drugog doma.”

Ali, kratkoročni povratak teško da je moguć: Vladimir Putin je one koji su napustili zemlju opisao kao “izdajnike nacije” i proglasio ih državnim neprijateljima.

Čulpan Hamatova: “Nisam izdajica”

„Vrlo dobro znam da nisam izdajica“, kaže Čulpan Hamatova koja izgleda skrhano. Ona je 2012. godine podržala predizbornu kampanju Vladimira Putina u zamjenu za njegovu potporu njezine zaklade Give Life, koja pomaže djeci oboljeloj od raka. Glumica je nakon prva tri dana rata u Ukrajini sa svoje tri kćeri otišla u Latviju.

Hamatova priznaje da nije borac, već da je umjetnica, supruga i majka. 24. veljače ponovo je postala bespomoćna sedamnaestogodišnjakinja. Sve što ona želi je da se “razbistri ovaj mrak”, da rat završi. Na pitanje u jednom intervjuu: tko bi mogao zaustaviti rat, Hamatova tužno gledajući u kameru odgovara: „Vladimir Vladimirovič Putin. Predsjednik Ruske Federacije”.