O TOME SE GOVORI: Pogađaju li sankcije istinski rusku ekonomiju?

Rusija je do sada uspjela izbjeći ekonomski slom zbog sankcija Zapada uvedenih zbog napada na Ukrajinu. Neki misle da će Moskva ostati bez novca za dvije godine, dok drugi vjeruju da je zemlja i dalje u dobroj poziciji.

Predviđalo se da će ruska privreda doživjeti kolaps nakon što su zapadne zemlje uvele neviđene sankcije Moskvi zbog rata u Ukrajini. No ove je sedmice ruski Zavod za statistiku Rosstat objavio da je bruto domaći proizvod (BDP) u prvih šest mjeseci ove godine pao za samo 0,4 posto.

Kapitalna ulaganja su porasla, rublja se oporavila, a inflacija, koja je skočila kada je rat počeo, počela se – prema službenim podacima – smanjivati. Ove sedmice je visoki dužnosnik ruske vlade predvidio da će za cijelu godinu BDP biti niži za samo 3 posto i da se neće smanjiti za trećinu. Šta se, dakle, događa?

Kao što se i očekivalo, prihodi od nafte i plina, posebno iz Evropske unije, nastavljaju podupirati finansije zemlje, unatoč tome što su Njemačka i Italija smanjile svoje oslanjanje na rusku energiju. Državni energetski div Gazprom upravo je objavio rekordnu dobit u prvoj polovini ove godine od 2,5 triliona rubalja (41,36 milijardi dolara odnosno 41,41 milijardu eura), što je izazvalo rast cijena dionica od 30%.

“Čak i ako ruska privreda stoji puno lošije nego prije šest mjeseci, to nije dovoljno da spriječi Putina da finansira rat”, rekao je za DW Maxim Mironov, profesor financija na IE Business School u Madridu.

Nema sumnje da su zapadne sankcije počele djelovati. Prošli je mjesec studija sa Univerziteta Yale pokazala da je uvoz u Rusiju u kolapsu i da se proizvođači bore s nabavkom dijelova, uključujući poluvodiče i druge visokotehnološke komponente.

Pozicija Rusije kao zemlje izvoznice nepovratno je narušena, navodi se u izvještaju, budući da je Moskva bila prisiljena da uz velike popuste prodaje višak svoje nafte i gasa Aziji. Gotovo hiljadu zapadnih firmi se povuklo ili ograničilo svoje poslovne aktivnosti sa Rusijom, uzrokujući poremećaje i masovna otpuštanja.

Ekonomski kolaps za ‘dvije godine’

Jedan od koautora izvještaja, profesor menadžmenta Jeffrey Sonnenfeld, nedavno je za britanski Times Radio rekao da bi ruska privreda mogla “uz ogromne poteškoće opstati još samo dvije godine”, ukoliko Zapad ne popusti i ostane čvrst u pogledu sankcija. Drugi eksperti smatraju da će za potpuni ekonomski kolaps Rusije trebati da prođe puno više vremena.

“Dugoročno gledano, Rusija neće biti ništa više od benzinske pumpe za Kinu… ali ne prihvatam argument da će njena privreda propasti za dvije godine”, kaže za DW Rolf J. Langhammer, njemački stručnjak za trgovinu i bivši potpredsjednik Kielskog instituta za svjetsku ekonomiju (IfW-Kiel). Dodaje i kako je Rusija provela nekoliko godina u stvaranju svoje ratne blagajne navodeći kako međunarodni financijski stručnjaci misle da je zemlja dobro pripremljena za svako ekonomsko odvajanje od Zapada.

“Međunarodni monetarni fond (MMF) je prošle godine objavio da je Rusija gomilala gotovinu od početka sukoba u istočnoj Ukrajini 2014. i aneksije Krima te da je spremna na iscrpljujući rat.”

Langhammer je primijetio kako je Njemačka Rusiji platila 20 milijardi eura (19,97 milijardi dolara) za uvoz energije u prvoj polovini godine — što je porast od 50 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. “Čak i ako količine uvezene energije padnu, uz sadašnje skakanje cijena i dalje ćemo im plaćati otprilike 3 milijarde eura svaki mjesec ili 15 milijardi eura svakih šest mjeseci.”

No unatoč boljoj privrednoj slici od očekivane, Kremlj je prestao objavljivati ​podatke o ekonomskom poslovanju zemlje ubrzo nakon što su ruski tenkovi ušli u Ukrajinu.

Putinovo trošenje rezervi

Istraživači s Yalea primijetili su kako je Rusija ostala bez 600 milijardi deviznih rezervi u stranim valutama koje su poput amortizera poslužile Putinu tokom prvih mjeseci rata. Rekli su da je 80 milijardi dolara rezervi  iskorišteno, dok je drugu polovinu Zapad zamrznuo.

Alexander Mihailov, vanredni profesor ekonomije na britanskom Univerzitetu Reading, vjeruje da će Putinu nedostajati novca za rat samo kada Zapad bude u potpunosti smanjio svoje oslanjanje na rusku energiju, za što će, kako kaže, vjerojatno trebati da prođe još 2-3 godine.

Ako Putinove opcije zataje ili budu limitirane, Rusija bi mogla početi štampati novac kako bi podmirila vrtoglave vojne troškove, što bi, po riječima Aleksandra Mihailova, bilo “ludilo” jer bi “dovelo do ogromnog obezvrijeđivanja rublje, hiperinflacije i društvenih nemira”.

S druge strane, Maxim Mironov ukazauje da su Rusi iskusili ozbiljne poteškoće tokom vladavine komunista ali i nakon raspada Sovjetskog Saveza 1990-tih i upozorio da se ne precjenjuje sa ocjenama po kojima će se stanovništvo pobuniti i ustati protiv Putina.

“Na Zapadu imate inflaciju od 10 posto i ljudi su jako uplašeni i traže od političara da nešto poduzmu. Rusko društvo ne funkcionira na taj način. Putin tu ima više prostora i u slučaju pada životnog standarda od 20-30 posto ne postoji rizik da bi zbog toga moglo doći do velike pobune i otpora.”

Sekundarne sankcije kao dodatna izolacija Putina

Mnoge zemlje Azije, Latinske Amerike i Afrike nisu uvele sankcije Rusiji, a neke su imale velike koristi od udaljavanja Zapada od Rusije. Ovosedmični izvještaji pokazuju da Kina tiho prodaje svoj višak ruskog gasa Evropi. Sada raste pritisak da Zapad nametne takozvane sekundarne sankcije trećim subjektima, prema kojima bi strani državljani, ukoliko posluju sa Rusijom, mogli biti odsječeni od međunarodnih finansijskih tokova i sistema.

Washington je vrlo učinkovito koristio te mjere protiv trećih zemalja i subjekata kako bi izolirao Iran, zaustavio izvoz nafte i nuklearne ambicije ove zemlje.

“Kina je, uz Tursku i Indiju, ključna zemlja koja ignorira sankcije Zapada”, ukazuje njemački ekspert Rolf J.Langhammer. “Kinesko povlačenje i odustajanje od potpore Putinu [kao rezultat sekundarnih sankcija] predstavljalo bi vjetar u leđa sankcijama i njihovoj učinkovitosti.”

Washington je ranije ocijenio da su sekundarne sankcije opcija, ali stručnjaci pozivaju na strpljenje. Ukoliko bi se sada uvele, smatraju oni, sankcije bi mogle dodatno povećati potražnju za naftom i plinom, što bi u konačnici dovelo do još većeg porasta cijena.