MLADI DOLAZE: Martina Jembrišak – umjetnica koja harmonikom osvaja svijet

Pred nama je Martina Jembrišak, sjajna mlada diplomirana harmonikašica koja postiže sve veće uspjehe, dokazujući kako je harmonika instrument s kojima se može udahnuti dušu i suvremenoj glazbi, iako njezin repertoar obuhvaća sva stilska razdoblja.

Jembrišak je osvojila do sada brojne nagrade u zemlji i svijetu, a posebno valja spomenuti kako je godine 2020. dobila hrvatsku nagradu Ivo Vuljević za najuspješniju glazbenicu godine.

Naravno, nismo mogli započeti razgovor a da ne pitamo otkud harmonika?

Slučajni odabir. Kad me majka dovela u glazbenu školu, nisam uopće bila zainteresirana za bilo koji instrument. Sve do četvrtog razreda osnovne nisam bila zainteresirana za sviranje harmonike. A onda me jedna španjolska skladba očarala i moj odnos prema instrument se promijenio.

Harmonika i nije neki popularni instrument u Hrvatskoj, posebno ne u svijetu umjetnosti. Kako na to gledate?

Nažlost u nas ju ljudi još uvijek doživljavaju kao instrument za narodnu glazbu. Zato se čude kad čuju zvukove ozbiljne glazbe koju sviram. U svijetu harmonica ima bolji status. Prisutna je na visokoškolskim ustanovama. Primjerice u Njemačkoj su postojale visoke škole već tridesetih godina dvadesetog stoljeća, a u nas je studij harmonike otvoren tek 1993.

Što bi se moglo učiniti da se harmonika popularizira?

Valjalo bi nešto već reći i u osnovnoj školi, u odgoju mladih, da harmonica ne bude otuđen instrument. A vrlo je važno da se jača baza suvremenih skladbi, repertoar koji bi mogao naći put do ionako malog broja ljubitelja suvremene glazbe.

Stanislaw Sobola, jedan od vrsnih poljskih menadžera dao vam je i dobar savjet kako popularizirati harmoniku?

“Ti si Martina u širem svijetu glazbe još nepoznata i neprepoznata jer si mlada, a i zbog toga što sviraš repertoar koji sviraš, onaj koji nije poznat široj masi. Da bi uspjela, trenutno trebaš svirati ono što ljudi prepoznaju, a ne ono što ti voliš. Na početku će svi htjeti slušati, recimo, Chopina jer prepoznaju prezime i to je ono što puni dvorane – svi će doći poslušati Chopina, a kasnije kad razviješ ime trebaš se bazirati na ono što voliš svirati, jer onda ćeš ti biti ta koja diktira program i zbog koje ljudi dolaze na concert”, rekao mi je I iz prakse sada vidim da je bio u pravu.

Studirali ste i učili i u inozemstvu. Kako je u nas?

Akademiji u Puli jedina je akademija u državi gdje se može studirati harmonica. To dovoljno govori. Iako imamo odličnih harmonikaša, studij nije na toj razini. Primjerice, u Varšavi akademija ima i koncertni ured koji promovira talentirane studente i organizira im koncerte. Imaju i izdavačku kuću Chopin University Press koja izdaje note, časopise, DVD-e i CD-e, a imaju i medicinski centar koji se bavi oštećenjima sluha i drugim oštećenjima izazvanih sviranjem.

Radili ste i dodatno na svom glazbenom obrazovanju?

U srpnju 2021. završila sam studij Konzertexamen u Detmoldu u srpnju 2021. Za taj sam se postdiplomski odlučila zbog prof. Macieja Frackiewicza koji je bio student mog profesora iz Varšave i trenutno je, prema mom mišljenju, jedan od najboljih mladih harmonikaša današnjice. Prijemni je bio rigorozan, a završni ispit je još i gori jer, ako se ne položi, gubi se pravo studiranja i ne može se više upisati taj studij u cijeloj Njemačkoj. Uspjela sam, ali žalim što zbog pandemije moj završni koncert nije bio pred punom dvoranom Konzerthaus Detmold koja je poznata po izvrsnoj akustici.

Ne čudi da ste osvojili brojne nagrade. Postoji li najdraža?

To je nagrada Ivo Vuljević, najveće priznanje koje mladi klasični glazbenik u Hrvatskoj može dobiti. Uz to u 34 godine koliko se dodjeljuje prvi put je nagradu dobila harmonikašica. Zahvaljujući nagradi svirala sam sa Zagrebačkim solistima, što je bilo sjajno i nezaboravno iskustvo.

Brojni su vaši solistički koncerti, ali i poznati su oni kao duo Artina?

Od 2016. u igri je duo flaute i harmonike. Tadašnji direktor HGM Split Marin Kaporel, predložio da se flautistica Andrea Jelavić (kao bivša pobjednica natjecanja Vinko Lesić), pridruži s nekoliko zajedničkih točaka mom pobjedničkom koncertu. Inspiraciju za ime pronašle smo u malome, nenaseljenome otočiću na Jadranu pored Zadra, a on je ujedno i svojevrsna kombinacija naših imena. Objavile smo i nosač zvuka Little Stories, svojevrsno putovanje kroz različite stilske izričaje i utjecaje.

Sjajna umjetnica pred kojom je blistava karijera na kraju se požalila kako u nas nema ni blizu publike zainteresirane za koncerte klasične glazbe kao što je to u svijetu. Mladi umjetnici teško dolaze do publike, a na koncertima sui m često samo prijatelji, članovi uže i šire obitelji i poneki znatiželjnici. I svojom umješnosti na harmonici Martina bi željela mijenjati takvo stanje.

Ova skromna djevojka, koja je prošla težak put od svirke na instrument koji je “narodni”, obožava i jezike, pa se trenutno služi sa čak njih šest! O tome će Martina kratko:

“Putovanja i boravak u stranim zemljama potiču interes za jezike pa ja osim engleskog i njemačkog tečno govorim poljski, dobro razumijem slovački, a učila sam i talijanski i kineski”.