MLADI DOLAZE: Filip Matok ima “recept” kako postati kralj slasnih kolača

Krenuo je u posao mlad, nakon što je prošao bakinu i majčinu školu, a potom i onu najpoznatijih stručnjaka. Danas Filip Matok sa samo 24 godine ostvaruje svoje snove u svijetu koji je oduvijek volio – u svijetu kolača.

Kako je zapravo počeo vaš san o tome da budete slastičar, da će to biti vaš život?

Ja sam oduvijek bio s bakom i mamom u kuhinji, uvijek se kod nas dobro jelo, uvijek je moja teta Ankica radila najbolje raspucance i medenu pitu, mama je uvijek radila najbolju mađaricu i sve nas je ta hrana okupljala oko obiteljskog stola, i jednostavno ljubav prema tome je bila oduvijek velika, i odlučio sam da ću se tome posvetiti i u profesionalnom životu, da te slastice i buduće generacije okupljaju oko stola uz najljepsa sjecanja na djetinjstvo

Tko je posebno utjecao na vas da se posvetite tom pozivu?

Nitko nije posebno utjecao, svi su mi dali da odluku donesem sam, a pošto sam imao prilike učiti od najboljih hrvatskih slastičara i stranih slastičara koji su držali edukacije u Hrvatskoj odlučio sam to maksimalno iskoristiti i jednostavno sam krenuo. I eto. nisam požalio

Bili ste na mnogim edukacijama. Koja je na vas I zašto ostavila poseban trag?

Edukacije si mi jako bitne, trendovi se mijenjaju, dolazi nam nova oprema, drugačije tehnike, drugačiji način života i moram se educirati da bi mogao raditi i nastaviti dalje.

Je li postojao neki poseban trenutak, neki okidač, kada ste rekli “idem otvoriti svoju slastičarnicu”?

Bio je covid koji nam je izbio zrak iz pluća i sve nas zatvorio u stanove i kuće. Imao sam vremena razmišljati i shvatio sam da želim imati malu slastičarnicu i proizvoditi slastice i raditi ono što volim Iskreno, nisam mislio da ću biti tu gdje jesam, da ću danas imati cijeli tim ljudi uz sebe koji svaki dan vrijedno rade i trude se da budemo što bolji. Jer. proizvod nije sami kolač, dio prizvoda smo svi mi zajedno, cijeli moj tim je dio toga, naša ljubav prema tome, naš pristup i poštovanje prema toj namirnici. Mislim da s dobrim i kvalitetnim proizvodom možemo naprijed. Sretan sam i ponosan na sve njih!

Koliko je bilo teško otvoriti vrata slastičarnice Gibanica u Zagrebu? Tko je sve pomagao?

Da, krenuli smo u Zagrebu, u jednom vrlo malom lokalu. Početak je težak kao i svaki drugi, pogotovo kad imaš toliku odgovornost. Ušao sam u to sa minimalnim ulogom, svaka pjenjača i svaki kalup su mibili odbrojani, kapital je bio minimalan. Pomagali su svi, od obitelji, prijatelja, kolega do ozbiljnih poduzetnika koji su me usmjeravali što i kako trebam napraviti da se probijem na tržište, i na tome sam svima neizmjerno zahvalan. Nakon par mjeseci rada smo shvatili da imamo premalu kuhinju, da ne možemo odraditi neke veće količine torta i kolača, odlučio sam doma otvoriti veći proizvodni pogon, ali sam onda tražio i prodaju,  otišao u Oroslvje i tamo vidio Gradsku kavanu koja mi se odmah svidjela, uzeo sam je u najam u pokrenuo posao u Zagorju. Predivno su nas prihvatili i jako mi je drago vidjeti da je Kavana postala mjesto dobrog društva, smijeha, opuštene atmostefere, dobrih kolača i dobre kave. Volim kad se svi  okupimo oko stola uz smijeh

Kako su reagirali Zagrepčani, jesu li odmah navalili na kolače?

Da, krenuli smo s pričom da kod nas možete probati tradicionlne kolače i uz to od istih sastojaka novu modernu verziju, definitvno je bilo puno više od mojih očekivanja

Što biste rekli koji su to baš vaši specijaliteti?

Volim držati do tradicije, ne bih volio da naše mlađe generacije zaborave i ne upoznaju kolače naših baka i mama i, volim tradiciji dati jednu drugačiju i moderniju formu slastice.

Koja je tajna dobrih kolača?

Najbitnija je kvalitetna namirnica, dobra čokolada, maslac, slatko vrhnje i svježe voće, malo osnovnih znanja o tehnikama pripreme i puno ljubavi prema onome što radite.

Jeste li i sami ljubitelj kolača?

Pa jesam, volim pojesti dobru tortu uz popodnevnu kavu.

Koje kolače najradije osobno pripremate?

Volim raditi sve, ništa meni nije problem, od pranja suđa, ribanja poda na kraju smjene do završavanja delikatnih torti, tako da radim sve što je potrebno u proizvodnji, U zadnje vrijeme sam sve manje u prizvodnji, imam dosta obaveza oko papirologije, ali kad sam u proizvodnji volim raditi kekse.

Koliko vrsti slastica nudite i na koji način osmišljavate nove?

U ponudi imamo 15-ak vrsta torta i kolača, od njih 8 stalnih i ostale se mijenjaju sezonski, jer nove slastice radim sezonski s namirnicima koje su u sezoni i prema njima određujem ponudu.

Ne stajete, posao se širi, a tek su vam 24. Otvorili ste slastičarnicu u Oroslavju. Imate još planova? Koliko ćete se širiti?

Da, imam 24.godine haha,  jako mi je drago da posao ide naprijed i da  radimo, da se razvijamo i širimo tržište i povećavamo potražnju, ali želim se širiti samo onoliko koliko možemo proizvesti a da ostane ista kvaliteta i da to i dalje ostane kolač koji je ručno rađen sa kvalitetnim sastojcima.

Najvjerojatnije ste u poslu po cijeli dan. Znamo da volite konje. Koliko imate vremena za Zinu i Rokija?

Da, radim po cijele dane. Krenem ujutro oko 6 i završavam oko ponoći. Naporan je ritam i rijetko tko ima razumijevanja za toliku satnicu i toliki rad. Imam predivnu obitelj koja me podržava i pomaže i da nema njih ne znam kako bih izdržao taj ritam i stres sam.  imam dva predivna konja, s njima sam sve manje, obično početkom tjedna kad nemam toliko posla, dva sata su mi dovoljna da se maknem od obaveza i posvetim njima

Mladi česo govore kako nemaju perspektivu. Odlučuju se i u potragu za kruhom izvan Hrvatske. Što biste im poručili?

Svatko odlučuje za sebe, ali mislim da svi možemo dobro raditi, napredovati i stvarati jednu bolju Hrvatsku.