MLADI DOLAZE: Braća Kvesić – stalno snivamo nekakvo novo zlato
Oni su Kvesići. Anđelo je rođen 8. lipnja 1995. godine u Mostaru, a mlađi brat Ivan svijet je ugledao godinu dana kasnije, točnije 13. listopada 1996. godine, ali u Širokom Brijegu.
Piše: Tomislav Pašiček
Već godinama se obojica bave karateom i jako su uspješni, a kakvi bi to Hercegovci bili da i u Zagrebu gdje žive ne treniraju u karate klubu Hercegovina.
Šalu na stranu. Prvi se karateom počeo baviti stariji Kvesić, Anđelo, a onda je i brat Ivan nastavio njegovim putem.
“Karateom sam se počeo baviti sa sedam godina. Bio je to novi sport u našem gradu, uz popularne nogomet i košarku. Bio je to prvi sport u kojem se vježbala neka borilačka vještina, a kako naš otac jako voli borilačke sportove bio je to naš izbor”, otkrio nam je na početku razgovora Ivan Kvesić.
“Sjećam se našeg odrastanja na selu i stalnih igara s vršnjacima na ulici, od nogometa pa do svega drugoga. Bilo je tu i čestih tučnjava, ali mislim da je to jedan zdrav način odrastanja bez puno tehnologije jer to nam je jako pomoglo da se razvijemo kao osobe”, otkrio je stariji Kvesić i dodao:
“Međusobno se brat i ja nismo tukli, ali smo se često svađali. Onda je onaj koji bi bio kriv smirivao situaciju”, rekao je Anđelo Kvesić, a Ivan je dodao:
“Nismo imali ni snage, između treninga i škole, ha ha. Ali ja sam i mlađi brat pa sam uvijek popuštao”.
Kvesići su silno uspješni, Ivanov je najveći uspjeh svjetsko zlato.
“Naravno tu je i nastup na Olimpijskim igrama. Bio sam jedan od dvojice sportaša iz cijeloga svijeta koji je izborio direktan plasman na Olimpijske igre. Nije bila medalja, osvojio sam peto mjesto, ali cijeli taj put i značaj za karate je velik jer tada je prvi i jedini put bio na Olimpijskim igrama i to me čini ponosnim”, rekao je Ivan Kvesić.
Njegov brat Anđelo višestruki je osvajač svjetskih i europskih medalja, prvak je i Mediterana.
“Mislim da se “oružje” uvijek treba iz dana u dan oštriti da bi bilo spremno za uporabu, ha ha. Sport stalno napreduje i treba ići u korak s tim. Sve se mora analizirati i svake godine gledati gdje ima prostora za napredak”, misli stariji Kvesić.
“Nikada za sebe nisam rekao da sam dosegnuo svoj vrhunac. Sve i da fizički dosegnem taj limit taj psihološki dio i glava iziskuju neprestani rad na sebi. Granice ne postoje niti si ih postavljam”, dodao je Ivan.
Ova je godina tek počela no izuzetno je bogata događanjima. Čeka ih Europsko prvenstvo, Europske igre te Svjetsko prvenstvo. Ivan pojedinačno na Europskom prvenstvu neće moći nastupiti jer je operirao rame pa nije mogao proći kroz kvalifikacije.
“Želja mi je kvalificirati se na svjetsku smotru. Tamo ću pokušati osvojiti svjetsko zlato što bi me stvarno stavilo na prvo mjesto ispred svih u Hrvatskoj.
Jer troje ljudi ima svjetsko zlato no nitko nije nikad ponovio tu titulu pa mi je to ogroman motiv”, kaže nam Ivan.
“Krajem ožujka na Europskom prvenstvu branim naslov prvaka pa potom idem u lipnju na Europske igre. One se održavaju svake četiri godine, a zadnji smo put i Ivan i ja bili u finalu. Najveći cilj je napasti titulu svjetskog prvaka u studenom. To mi nedostaje”, otkriva nam Anđelo.
Ako u tome uspije onda će uspješno zaokružiti cijelu sportsku priču.
Mladima bi obojica preporučili da izaberu bilo koji sport.
“Da, jer on miče s ulice, imate neku obavezu i manje vam padaju gluposti napamet. Naravno, posebno preporučujem karate jer je to jedna vještina koja puno pridaje pažnju prema drugim ljudima i prema protivniku. Kada izgubite morate mu pružiti ruku i nakloniti se, sve odraditi s respektom. Vrhunski karatisti su jako smireni ljudi i u teškim situacijama jer su svjesni sebe jer vas karate takvog izgradi”, otkriva Anđelo Kvesić.
“Karate je jedan od najpopularnijih bazičnih sportova u svijetu i u nas. Podjednak je broj djevojčica i dječaka. Zašto karate? Zbog discipline, hijerarhije u kojoj se moraš izboriti za svoj status, a to možeš uz puno rada i truda koji donose rezultate”, zaključio je Ivan Kvesić.