MARKIĆ O POBAČAJU: Ne može žena raditi što hoće, to nije njezino tijelo
Gostujući u emisiji RTL Direkt Željka Markić, jedna od organizatorica Hoda za život, koji je održan u Sisku, pojasnila je zašto zapravo hodaju, ali i odgovorila na neke pitanja vezana uz žensko tijelo.
“Mi hodamo zato da bismo izložili u javnosti važnost da dijete zaštitimo na svaki mogući način istovremeno se brinući za njegovu majku i mislim da je nepošteno da u Hrvatskoj jedan dobar dio žena nema informaciju o tome da srce njezina djeteta kuca od 18. dana, da kad se radi pobačaj njezino dijete osjeća bol, da ona ima opcije odlučiti, ima ljudi koji žele pomoći da ona svoje dijete zadrži i mislim da je to jako važno”, rekla je Markić za RTL.
Osvrnuvši se na tvrdnje kako je riječ o ženinom tijelu, Markić je ustvrdila da je to “neistina”.
“To nije njezino tijelo. Žena u svom tijelu, žena se rađa s organom koji ima jednu jedinu funkciju, a to je da ako ikada u životu ostane trudna, nositi dijete. Ono što raste u njezinom tijelu je drugi čovjek, drugog spola, drugog genetskog koda, ona može nositi dječaka ili djevojčicu, on ima drugu krvnu grupu, prema tome – da, to je komplicirana situacija, mi sve žene znamo da je, ali trebamo o njoj ozbiljno razgovarati. Te parole – to je moje tijelo – ne, čekaj, to je tvoje tijelo i u njemu tijelo jednog drugog čovjeka”, rekla je Markić.
Na pitanje za što se točno zalaže – trebaju li se žene konzultirati s obitelji oko pobačaja i što je sa silovanim ženama, Markić je odvratila:
“Mislim da je to nametnuto pitanje, novinari ga stalno postavljaju. Htjela sam reći da je iskorištavanje silovanih žena za ovu političku kampanju, bilo od strane medija, bilo od strane političara, potpuno neprikladno. Imala sam priliku u životu intervjuirati i prikupljati svjedočanstva žena koje su bile silovane u ratu, žena koje su nažalost prekinule život svojega djeteta, žene koje su ga zadržale i smatram da je to toliko teška tema da o njoj politizirati na ovaj način … Ja smatram da život počinje začećem i da ga treba štititi od začeća do prirodne smrti. Istovremeno smatram da je užasno važno u Hrvatskoj u javnom prostoru govoriti o činjenicama.”