IZ ARHIVA JEDNOG PURGERA: Voljeni Zagreb – metropola kakvu mnogi ne poznaju

Piše: Branimir Fagač

Toliko se toga u Zagrebu izmijenilo u poslijednjih stotinjak godina da ga njegovi negdašnji stanovnici ne bi uopće prepoznali. A što zapravo znači stotinu godina u životu jednog grada koji živi, eto, već devet i kusur stoljeća? I malo i mnogo. Tek kada se upustite u istraživanje svih tih starih zapisa na izblijedjelom papiru što tako ugodno vonja na starinu, kad usporedite negdašnje poglede na grad s ovim našim, suvremenim, tek tada možete uvidjeti prave i stvarne dimenzije razvitka grada. Tako je i sa Zagrebom. Pripremajući ovaj, svojevrsni “hommage”, često sam nailazio na bilješke, rukopise, dokumente i fotografije o nekadašnjem izgledu Zagreba. Prikupljao sam ih marno i ne znajući da će ih biti u tolikoj mjeri. A istovremeno, prikupio sam i pregršt zapisa o tome kako su nastajali i nestajali pojedini dijelovi grada i njegove znamenitosti. I evo tog izbora koji će ispričati i mnogo toga za što današnji Zagrepčani zacijelo nisu ni čuli…

Zagrepčani imaju marljivost u krvi

U svojoj devetstoljetnoj povijesti zagrebačko gospodarstvo bilježi niz pojedinosti koje potvrđuju da današnji položaj, poslovična vitalnost i privlačnost Zagreba za nove poslovne pothvate nije slučajna ili rezultat nekih sretnih okolnosti. Jedina okolnost koja bi se, uvjetno, mogla nazvati sretnom je činjenica da Zagreb odlikuje gotovo genetska marljivost njegovih stanovnika…

Uže područje, na kojemu je vremenom izgrađen grad Zagreb, obuhvaća prvenstveno južne obronke Medvednice, planine koja je od iskona pokrivena gustom šumom pružala okolnom žiteljstvu siguran zaklon, a svojim je osunčanim južnim izdancima ujedno dominantno nadvisivala široka nizinska plodna prostranstva uz slivno područje rijeke Save. U širem europskom zemljopisnom značenju ova je dominantna pozicija podno Medvednice nadzirala križanje prastarih kontinentalnih tranzitnih putova, od kojih je jedan situiran udolinom rijeke Save povezivao srednjoeuropsko alpsko s istočnim balkanskim područjem, a drugi u poprečnom smjeru bogata sjeverna panonska s južnim otvorenim mediteranskim prostranstvima. Vitalno značenje tih puteva očitovalo se od vremena mukotrpnog hoda pračovjeka, kroz antičko i srednjovjekovno razdoblje do današnjeg položaja životno važnih prometnica suvremenog čovjeka usmjerenih istim trasama.

Čovjek vezan svojim životnim potrebama uz plodna polja podiže svoje prve nastambe i naselja uz zasijanu zemlju na nizinskom plodnom području Prisavlja. Isti se način proizvodnje održava i u doba kada čovjek otkriva prednost upoznatog metala za izradu oružja i oruđa. Ta promjena predstavlja pojavu početka novog metalnog doba u životu naših prastanovnika (otprilike 2000 godina prije nove ere, pa do mijena era, odnosno prodora Rimljana u naše krajeve – op. a.). Uz tradicionalnu proizvodnju razvija se lončarstvo, dobivanje i obrada metala, te izmjena dobara naturalnom zamjenom.

Na novoosvojenim područjima Rimljani osnivaju svoja vojna uporišta i naseljena prometna središta. Tako su u neposrednoj blizini današnjega Zagreba, nizvodno uz desnu obalu Save, na tlu današnjega naselja Šćitarjevo podigli snažno utvrđeno uporište – Andautoniju , od koje su sačuvani ruševni ostaci bedema, nastamba, bazilika, natpisa i manufakata. Žitelji Andautonije intenzivno su koristili niže obronke Medvednice za obradu svojih vrtova i vinograda…

Zagreb – europsko raskrižje

Razvoj srednjovjekovnih naselja na medijevalnim migracijama opustošenom području između rijeke Save i Drave – na kojima su antička urbana središta (tako i Andautonija – op. a.) uništena – započinje prikupljanjem nastamba oko vitalnih gospodarskih i sigurnosno prikladnih položaja prema kojima posredstvom prilaznih putova gravitira okolno plodno područje. U tim se, pretežno župskim, središtima odvija manufakturna proizvodnja, izmjena dobara, organizira prvo zajedništvo i potom smješta crkveno središte. Ovo staro hrvatsko središte postalo je svojim položajem toliko gospodarski, prometno i upravno važno, da je u tom naselju zvanom Zagreb osnovana 1094. godine biskupija. Rijedak je slučaj da u povijesnom procesu nastajanja naselja možemo pratiti, jednu pokraj druge, dvije zanimljive modifikacije urbanističkog razvoja gradskih cjelina, kao što tu pojavu možemo uočiti u razvoju najstarijih odvojenih povijesnih središta Kaptola i Gradeca. Župno središte na brdu Gradec naseljuju pučani-građani koji se bave ratarstvom, stočarstvom, kućnim obrtom i povremenom izmjenom dobara na sajmene i svetkovinske dane, dok se na Kaptolu razvija suburbij čiji su žitelji često ovisni o crkvenoj vlasti i veleposjedu.

Urbani razvitak srednjovjekovnih gradova poput Kaptola i Gradeca odvija se akumulacijom sitnih individualnih ekonomskih čestica, urbanistički predstavljenih malim, pretežno u ovim krajevima, drvenim kućicama samih građana. Pribiranje nastamba odvija se organski uz prilaze cesta koje vode prema središtu naselja – trgu – u koji se slijeva krvotok prometnica i na kojem je usredotočen bitan sadržaj gradskih, sakralnih i gospodarskih funkcija.

U međuvremenu promjene koje u Europi nastaju na prijelazu 18. u 19. stoljeće stižu do našeg područja retardirano, tako da se suton feudalizma, odnosno prodor feudalnog i građanskog kapitala u gospodarski ustroj na ovom tlu, počinje javljati sredinom 19. stoljeća, kada do Zagreba dopire (1865. godine) prva linija Južnih željeznica (Beč – Maribor – Zidani Most – Zagreb – Sisak). Zagreb daljnjom gradnjom željezničkih pruga do Karlovca (1865. godine) i Koprivnice (1870. godine), te Rijeke (1873. godine) i Varaždina (1885. godine) postaje značajnim prometnim središtem toga vremena, što dovodi do povećanja tranzita, trgovine i obrtne proizvodnje, te gradnje prvih industrijskih pogona (koža, drvo, tekstil, metal, opeka, prehrana).

U navedenim okolnostima nakon sjedinjenja zagrebačkog gradskog područja dolazi do urbane konstitucije i potom gradnje proširenog gradskog područja nazvanog Donji grad na način, da se prirodnim tokovima starih prilaznih prometnica (Ilica, Savska, Petrinjska i Vlaška ulica) pripojila pravilna pravokutna urbana struktura ulične mreže.

Promjene koje je Zagreb doživio u tijeku 19. stoljeća obilježene su s jedne strane zamiranjem i razaranjem bogatog srednjovjekovnog i baroknog nasljeđa neoprostivim rušenjem obrambenih gradskih kula i vrata na Gradecu u razdoblju od 1811. godine do 1906. godine, dok je nasuprot tome golemi korak prema suvremenom razvoju grada ostvaren u doba njegove izgradnje u središnjoj nizinskoj zoni Donjega grada i prvih radijalnih zonskih proširenja uz stare prilazne prometne ceste (Ilicu u smjeru Črnomerca, Savsku i Trnjansku cestu u smjeru prema istoku), te gradnjom tada suvremenih pogona plinare (1863. godine), vodovoda (1878. godine), tramvaja (1891. godine) i električne centrale (1907. godine).

Osnove modernog grada

U tijeku 20. stoljeća, a ponajprije u razdoblju između dva svjetska rata, na širem području grada dolazi do golemih promjena u urbanoj dispoziciji nove gradnje. Zagreb u to doba postaje istaknuto gospodarsko središte, s koncentracijom banaka, osiguravajućih ustanova i veletrgovačkih poduzeća, te proširenim razvojem manjih industrijskih pogona i obrtničkih radionica. Spomenute činjenice dovode do afirmacije imućnog građanskog sloja i njegovog udjela u proširenoj izgradnji grada Zagreba, ali i do priliva okolnog osiromašenog seljačkog pučanstva kao jeftine radne snage u grad, što izaziva teške socijalno-urbane probleme.

Snažna poduzeća, bogate ustanove i organizacije, te imućni Zagrepčani grade reprezentativne zgrade i rentijerske objekte uglavnom u proširenoj urbaniziranoj zoni istočno od Draškovićeve ulice do područja Stare Pešćenice (Heinzelove ulice – op. a.), a bogati građani svoje domove u zelenom podsljemenskom pojasu. Istaknuti novi arhitektonski objekti izgrađeni kao interpolacije u području Donjega grada, odnosno kao nova izgradnja u proširenim urbanim zonama sjeverno od željezničke pruge kao i objekti u bregovitoj podsljemenskoj zoni predstavljaju djela naših poznatih stvaralaca arhitekata koncipirana u varijantama suvremenih stilskih kompozicija.

U razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata ekspanzivna vitalnost grada temeljena na iznimno povoljnom položaju jakog prometnog središta, proizvodnom potencijalu i kvalitetnoj tradiciji djelatnih sposobnosti žitelja, dovodi do užurbanog proširenja izgradnje u nove areole južno od željezničke pruge s produženjem na predjele južno od rijeke Save. Podižu se nove i šire stare industrijske zone, grade snažni cestovni, željeznički i zračni prometni čvorovi, otvaraju nova trgovačka središta…

Tako je bilo nekada. Na uvid smo vam predočili samo malen dio onoga što je Zagreb tijekom povijesti učinio i bio na polju industrije, gospodarstva i urbanizacije, jer da smo se osvrnuli na baš sve događaje i učinjena postignuća trebalo bi nam puno više vremena, a i prostora. No, što Zagreb očekuje u budućnosti i što sve on može pružiti svojim marnim stanovnicima?

Zagreb u posljednje vrijeme doživljava svoju pravu poslovnu, gospodarsku, kulturnu i turističku ekspanziju. Ne samo da su zapuštene zgrade i raznorazne straćare pretvorene u elegantne i elitne poslovne prostore s vodećim svjetskim markama, nego su i ponovno uvedene institucije o kojima je nekoliko mlađih generacija samo usput moglo čuti. Ukratko – zlatni dani dragog nam grada Zagreba – Hrvatske metropole – tek dolaze! (Nastavak slijedi)