HRVATSKA I CIJENE HRANE: Kruh jeftiniji u Njemačkoj, ulje u Luksemburgu – kako je to moguće?

Primjetne su goleme razlike u cijenama hrane u zemljama članicama EU-a. Rast je najviši u istočnom dijelu EU-a, gdje su minimalne plaće najniže.

Dio europskih parlamentaraca zahtijeva da Europska komisija istraži zašto cijene toliko rastu jer to građane istočne Europe stavlja u još veći rizik od siromaštva.

– Rast cijena hrane najviši je u Hrvatskoj u odnosu na istočne članice EU-a. Pokazala je to analiza gospodina Tomislava Ivančića koju je predao Odboru za peticije Europskog parlamenta, potvrdila je za HRT zastupnica u Europskom parlamentu Biljana Borzan. Dodala je kako su sve političke grupacije u EP-u ujedinjene u namjeri da se to istraži.

Kruh jeftiniji u Njemačkoj, a ulje u Luksemburgu 

Iznijela je podatak da je u Bugarskoj najniža plaća 400 eura, a u Luksemburgu 2.500 eura – a da su kruh i ulje su u Luksemburgu jeftiniji nego u Hrvatskoj.

Najavila je da će sa svojim kolegama iz istoka EU-a pojačati pritisak vezano za porast cijena, kao što su svojedobno napravili vezano za zakon o prodaji robe različite kvalitete. Cilj im je, naglasila je – da kod tereta krize dođe do prelijevanja od onih koji su bogati, do onih koji to teže podnose.

U prodaji je sve više proizvoda koji su količinom manji, a cijena im je ostala jednaka. U je Francuskoj jedan trgovački lanac počeo označavati takve proizvode. Također, u hrani je sve više jeftinijih, a manje skupljih prirodnih sastojaka. Zamjenski sastojci nisu navedeni na pakiranjima. Mnogi više i ne gledaju deklaracije, jedino što im je važno jest cijena.

Građani primjećuju da su u Europskoj uniji goleme razlike u cijenama hrane. Primjerice, kruh je Hrvatskoj skuplji nego u Njemačkoj. Litra ulja u Luksemburgu gotovo je pet puta jeftinija nego kod nas.

Građani kupuju manje hrane

– Što se tiče prosječnog potrošača mnogima je na prvome mjestu cijena hrane, tek nakon toga njena sigurnost. Mi vodimo računa o tome odakle dolazi hrana i je li sigurna i tako dlje podržavamo domaće proizvođače, kaže Iva Dorić iz Centra za sigurnost hrane HAPIH.

Gotovo 80 posto građana promijenilo je prehrambene navike. Od početka poskupljenja čak trećina kupuje manje hrane. Više od polovine građana bira jeftiniji brend, raste broj onih koji odlaze u socijalne samoposluge. Unatoč tomu, hrana se i dalje baca.

– Bacamo jaja, svježe meso, orašasto voće te voće i povrće. Problemi vezano za to su neplaniranje prehrane, neprimjereno skladištenje hrane i krivo tumačenje roka upotrebe. To dovodi do bacanja hrane koja se ustvari i ne treba baciti, dodaje Iva Dorić.