GOTOVO NEVJEROJATNO: Korupcija je najučinkovitija motivacija čak i za zdraviji život!
Uoči nove godine svi se zaklinjemo da ćemo ubuduće živjeti zdravije, a mnogi obećavaju da će se više baviti sportom. Jedna znanstvena studija je pokazala kako je i kod toga – korupcija najučinkovitija motivacija.
Posve sigurno su se mnogi i uoči nove 2022. zaricali: evo, u sljedećoj godini ću se više baviti sportom. Na primjer, učlanit ću se u teretanu. Ili ću platiti sportski tečaj preko interneta – valjda će (preveliki) potrošen novac biti dodatni motiv da tečaj i koristim.
Kako da vam kažemo… Zapravo, to nije baš tako sigurno. “Makar upis i plaćanje članarine za teretanu može biti motiv, prečesto se događa da se ljudi upišu u teretanu ili sportski klub, ali da čak i ako nešto plate gotovo nikad ne odu na trening”, kaže nam Joseph Kay koji je sudjelovao u ispitivanju Behavior Change for Good (Trajna promjena ponašanja) na sveučilištu Pennsylvania.
Anketa među 60.000 članova
Ovom sveučilišnom ispitivanju je rado pomogao jedan lanac američkih teretana s preko 60 tisuća članova, tako da je rezultat i više nego relevantan. To istraživanje u kojem je sudjelovalo i ukupno 30 znanstvenika s 15 američka sveučilišta je objavljeno u uglednom znanstvenom časopisu Nature, piše Deutsche Welle.
Znanstvenicima nije trebalo dugo za utvrđivanje najvećeg problema: riječ je o neskladu između onog što očekujemo i onog što moramo učiniti da bi to i postigli. Ako netko očekuje da će u najskorije doba rušiti sportske rekorde ili moći obući odjeću s maturalne večeri, onda prestaje trenirati i prije nego što je pravo počeo.
No znanstvenici su se dosjetili čitavom nizu – čak 54 – načina kako bi se možda ljude ipak natjeralo da se drže svojih nakana. A pokušali su i utvrditi koja metoda je najdjelotvornija. Ispitanici su pojedine metode primjenjivali četiri tjedana, a onda se nakon još četiri tjedana pogledalo što je ostalo od bavljenja sportom.
Mito najbolje djeluje
Metode su bile raznolike: ispitanicima su se slali tekstovi u kojima ih se podsjeća na njihovu namjeru, nekima tjedno, nekima svaki dan, neki su primali male nagrade – bonuse ili besplatne audio-knjige.
Ukratko, intervencije su najvećim dijelom bile uspješne: posjet teretanama se u tih prvih četiri tjedana povećao za 9 posto – do 27%. Ali najbolja i najuspješnija metoda je bila – korupcija. Ako bi se ispitanicima obećao određen novčani iznos da se vrate u teretanu nakon što su propustili termin, to je funkcioniralo najbolje.
No i ta, baš kao i sve ostale metode su se redom pokazale kratkog daha. Četiri tjedna nakon što su intervencije prestale, samo se u još 8% slučajeva mogala uopće mjeriti nekakva promjena u neredovitim posjetima teretani, a to poticanje motivacije je u razdoblju od 10 tjedana bilo zaslužno za samo 0,3 dodatnih odlazaka u teretanu.
Najvažnije je zapravo sasvim jednostavno…
“Općenito gledajući, ovo ispitivanje nam je omogućilo usporedbu različitih strategija u poticanju promjene ponašanja i pomaže nam kod zaključka koja strategija je najučinkovitija u određenom kontekstu”, kaže Joseph Kay. No i znanstvenici koji su sudjelovali u ovom projektu priznaju kako rezultat ima svojih granica: on pokazuje učinkovitost pojedinih metoda i koliko je u konkretnom slučaju neka bolja od druge.
Ali to ne sadrži ono najvažnije: subjektivnu motivaciju svih onih koji su odlučili “nešto” napraviti sa svojom kondicijom i zdravljem. Jer, svatko sam odlučuje o pitanju je li važnije znojiti se u teretani ili ugodno sjediti na kauču i gledati televiziju .