FIZIOTERAPEUTI UPOZORAVAJU: Potplaćena smo i zanemarena struka – tražimo akciju Ministarstva
Fizioterapeuti su jedna od rijetkih struka kako u globalnom, tako i u sustavu hrvatskog zdravstva, koja se i danas mora truditi kako bi ostvarila punu profesionalnu autonomiju te se izborila za ravnopravnost i partnerstvo s drugim medicinskim profesijama, jer je to ključ uspješnog procesa liječenja i očuvanja zdravstvene slike jednog društva.
Apsurd te situacije to je veći što zbog starenja stanovništva i razvoja medicine fizioterapija u praksi doživljava ekspanziju. Što sami fizioterapeuti vide kao goruće probleme te kako bi ih zdravstvena vlast trebala riješiti, govorilo se puna dva dana na ovotjednom Kongresu s međunarodnim sudjelovanjem Physiotherapia Croatica 2023., organiziranom pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva i Grada Zagreba.
Okupljanje stručnjaka te nedovoljno valorizirane i afirmirane medicinske struke iz cijele zemlje, ali i predstavnika visokoškolskih ustanova na kojima se fizioterapeuti obrazuju te Ministarstva znanosti i obrazovanja organizirao je Hrvatski zbor fizioterapeuta. Budući da je predstavnica Ministarstva zdravstva bila spriječena, na kongresu nije bilo moguće čuti odgovore na konkretna pitanja koja fizioterapeuti postavljaju, ali je izostanak kompenziran pozivom na sastanak u Ministarstvo zdravstva na kojemu bi sve teme trebale biti otvorene i razmotrene. Sudeći prema svemu što se čulo na skupu, bit će ih i više nego što je moguće obraditi na jednom sastanku. Krenimo redom.
Profesionalni i društveni status neke struke najbolje se vidi iz vrednovanja njezina rada i doprinosa. Osim što nisu adekvatno plaćeni, pa prosječna neto plaća fizioterapeuta prvostupnika s 20 godina radnog staža iznosi oko 900 eura ili manje, fizioterapeuti kao posebna profesija uopće nisu navedeni u Uredbi o koeficijentima Ministarstva zdravstva. To u praksi znači da im se plaće obračunavaju prema koeficijentima drugih struka (najčešće sestrinskih) te da se model koji se primjenjuje na obračun plaća fizioterapeuta razlikuju od ustanove do ustanove. To je stanje neodrživo, složili su se sudionici skupa, i potrebno je što prije uskladiti Hrvatski kvalifikacijski okvir i spomenutu Uredbu.
„Svima nama kojima je fizioterapija profesionalni i životni odabir želim da konačno postanemo vidljivi, i to prije svega u Uredbi o koeficijentima, kako bi naš rad bio u svakom smislu, pa i financijskom vrednovan kao rad priznate i važne struke. Samo tako, naime, doći ćemo u situaciju kad više neće biti potrebno uključiti maštu kako bi se djelatnicima u fizioterapiji udijelio tamo nečiji koeficijent. Sve to potrebno je kako bismo našoj djeci, odnosno našim studentima, mogli reći kao što pjesma kaže – Nemoj, sine, nikud ići…“, emotivno je istaknula doc.dr.sc. Snježana Benko Meštrović, predsjednica Hrvatskog zbora fizioterapeuta, aludirajući da će zbog neadekvatnih uvjeta rada mnogi mladi ljudi potražiti profesionalnu sreću izvan Hrvatske, u nekoj od članica EU.
Resorno Ministarstvo zdravstva pozvala je na kvalitetan i plodan dijalog s fizioterapeutima jer se, kazala je, u svojih osam godina na čelu HZF-a često morala boriti s manjkavom komunikacijom, sa „začepljenim“ kanalima i izostankom odgovora na pitanja koja je uime struke postavljala.
„Potpuno je jasno da je stvaran dijalog prvi i glavni preduvjet rješavanja svakog problema. Dakle, od deklarativnog pozivanja na komunikaciju nitko, a najmanje fizioterapija kao profesija, neće imati ništa“, zaključila je predsjednica HZF-a Snježana Benko Meštrović
Nedostatak autonomije o odlučivanju tijekom procesa liječenje vidi se, pak, u tome što fizioterapeuti ne određuju fizikalnu terapiju koju će pacijent provoditi nego su svedeni na operativce koji će slijediti naputak dobiven od fizijatara. No, znanje i iskustvo fizioterapeuta značajno je iznad toga i upravo oni su struka koja bi trebala aktivno sudjelovati u kreiranju fizikalnog oporavka svakog pacijenta. Nadalje, istaknuto je i da se mnogi fizioterapeuti tijekom cijelog profesionalnog staža dodatno obrazuju, vrlo često ulažući u to i vlastiti novac, ali im to, za razliku od drugih medicinskih struka, nije valorizirano niti u statusu niti u plaći.
Za rješavanje problema struke potrebno je, predlažu fizioterapeuti, promijeniti model obrazovanja te uvesti integrirani studij fizioterapije kao temeljni studij, po modelu 3+2 godine, pri čemu bi peta godina bila priznata kao pripravnički staž. Za to se već dugo pokušava izboriti i Hrvatska komora fizioterapeuta, čije je predsjednica Mirjana Grubišić također iznijela niz primjena loše komunikacije sa zdravstvenim vlastima. Pripravništvo je, naime, ostalo kao uvjet ulaska na tržište rada još jedino fizioterapeutima, pa je situacija takva da se mladi ljudi obrazuju za tu struku no natječaja za pripravništvo je premalo zbog čega su oni spriječeni zaposliti se i raditi u struci za koju su se školovali. Jedna od tema koje treba riješiti je i pitanje poslijediplomskih specijalizacija, čulo se na kongresu fizioterapeuta.