DRUŠTVO: Milivoj Pašiček – Đoković kao crvena krpa za pandemiju mržnje i zla
Piše: Milivoj Pašiček
Pokazalo se još jednom kako je čak i pandemija koronavirusa zapravo ništa u odnosu na bjesnilo, ludilo i mržnju kakva je dolazila i još uvijek stiže s raznih strana kada je riječ o najboljem svjetskom tenisaču i dokazanom prijatelju Hrvatske Novaku Đokoviću. Jer na djelu je prava pandemija mržnje i zla.
Novak je Adria Tour organizirao u Zadru sa željom da još jednom pomogne humanim karakterom turnira, kao i da cijeli svijet svrati pogled na Zadar, na Hrvatsku, gdje se na sve načine pokušava spasiti već sada vidljive ruševine turizma. Veliko srce velikog čovjeka, kojem to nije prvi puta da pomaže Hrvatskoj, već sada legendarno ime svjetskog tenisa, sve je učinio kako bi u Zadar doveo teniska imena, a on sam je bio glavni financijer.
“Jesu li Hrvatska i hrvatski turizam svjesni koliko Novak Đoković radi za njih?” – javno je tada pitao Goran Ivanišević, koji je bio dio cijelog projekta Adria Tour. Zahvaljujem njemu i cijeloj njegovoj obitelji što su nam pomogli da ovo organiziramo.”
Oni koji nisu odmah zahvaljivali nastojali su se “naslikati” sa svjetskim reketom broj 1, a bio je tu i hrvatski premijer Andrej Plenković, koji je i uz Đokovića skupljao glasove za svoj eventualni novi mandat. Đokovića i turnir u Zadru nije propustila niti bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, koja se u vrijeme dok je bila u fotelji na Pantovčaku i susrela s njim na turniru u Umagu. Uz fotografiju s Đokovićem bivša je predsjednica RH na društvenoj mreži napisala i podršku Đokovića pred ulazak u finale Wimbledona. “Novaku Đokoviću, velikom čovjeku i sportašu, od srca želim ulazak u finale Wimbledona. Čast mi je da sam ga imala prigodu osobno upoznati u našem Umagu”, napisala je na Facebooku.
A nakon što se na nesreću dogodio incident s koronom, kad su zaraženi neki igrači, pa i sam Đoković, za što nikako nije i ne može biti on sam i najveći krivac, sotoniziran je, pribijan na križ i vrijeđan najgorim riječima. O njem su se ispisivali morbidni i užasavajući grafiti, poput onog polupismenog, ali bolesnog u Splitu: “Da umreš od nje to nam je želja, pozdrav iz Splita da Bog da krepa. Đokoviću, umri”. I nitko od tih važnih velikih Hrvata niti da pisne, a kamo li da se oglasi. A mržnja je dalje rasla u raznim izjavama, a osobito na društvenim mrežama.
Pritom su naglo s društvenih mreža nestale i neke fotografije “uvažene gospode” s Đokovićem, jer za neke kojima su na prvom mjestu netrpeljivost, mržnja, netolerantnost, pa i vlastita neodgovornost, čovjek koji je imao plemenite namjer postao je neprijatelj broj 1. Sve što je činio i što čini dobro odmah je zaboravljeno. Oni koji su ga do te nesretne korone salijetali i dodvoravali mu se ne bi li nešto ušičarili, isprosili, okoristili se na bilo koji način, postali su najžešči kritičari, pravi napadači. A mnogi od tih bezličnih licemjera, tih spodoba koje se sada nabacuju blatom nisu za cijeloga života učinili toliko dobra za ovu zemlju koliko je učinuo Novak Đoković.
Srećom, ima još uvijek ljudi koji prepoznaju ljudinu, koji vide tko su sve te sitne duše i gmizavci koji pljujući po velikanu skupljaju svoje jeftine političke i druge poene. Time samo dokazuju koliko su mali i pokvareni pa u tom sljepilu zaboravljaju da je u toj “igri” velemajstor Novak Đoković koji bolje od svih njih zna kako se osvajaju poeni.