Zbog svega bečudi što se i naši poznati novinari opredjeljuju za jednu ili drugu stranu, iznoseči argumente za istinu viđenu svojim očima. Donosimo zato dijametralne poglede na otkazivanje dočeka Tihomira Dujmovića i Branka Vukšića koji su se oglasili na Facebooku.
Branko Vukčić: Podrška Tomaševiću – Zagren će ostati nepokoreni grad
Skupština grada Zagreba na prijedlog gradonačelnika Tomislava Tomaševića, s kojim se u mnogo čemu ne slažem, donijela je odluku da svi oni koji krše Ustav koketiranjem ili propagiranjem ustaštva ne mogu nastupati u ili na prostorima kojima upravlja grad Zagreb. Odluka jasna kao dan.
Nakon te odluke MPT je održao koncert u Areni Zagreb i oglušio se na odluku te ponovo zarlaukao ZD, a publika mu uzvratila – spremni.
Ustavni sud je ocijenio taj pozdrav protuustavnim. Tako kaže i velika većina ustavnih stručnjaka.
Zato MPT-u nije dozvoljen drugi termin u Areni, 28.12. prošle godine.
Logično je da mu se, zbog kršenja Ustava, ne dozvoli ni nastup na dočeku brončanih rukometaša sutra popodne. Znali su to svi. Znao je i Hrvatski rukometni savez.
Počele su pripreme za doček. Dogovoreno je vrijeme dočeka, dogovoreni su bendovi koji će nastupati: Zaprešić Boysi i Hrvatske ruže, ali…
Došlo je do klasične ucjene; ili će nastupiti Thompson ili dočeka (u Zagrebu) neće biti. Što je mogao, zapravo – trebao gradonačelnik Tomašević?
Jedino se pridržavati odluke Skupštine. Pridržavati se Ustava i stava Ustavnog suda. Prikloniti se civilizacijskim dosezima, postulatima antifašizma.
Uostalom, zar nisu Thompsona zabranili u vrijeme Europskog rukometnog prvenstva?! Uostalom, zar Thompson, bez obzira što izvodio, koje pjesme pjevao, nije zabranjen u zapadnoj Europi?!
Dakle, puna podrška Tomaševiću što pred ucjenama nije popustio.
A prije i nakon Tomaševićeve odluke HDZ-ovi gradonačelnici lešinare i dodvoravaju se Thompsonu i njegovim istomišljenicima te pozivaju rukometaše u njihove gradove.
Tako je splitski gradonačelnik Šuta pozvao rukometaše da dođu u Split potičući najniže ljudske strasti:
“Split je spreman organizirati njihov doček na Rivi i uvažiti njihovu glazbenu želju… Ako u glavnom gradu za HRVATSKU PJESMU I EMOCIJU više nema mjesta, u slobodnom gradu Splitu će ga uvijek biti.”
Nisko, sramno… podcjenjivajuće po druge nemjerljivo bolje pjesme od onih koje MPT izvodi: “Moja domovina” (koju je izvodilo više od 150 pjevača), “Poljubi zemlju” izvođača Miše Kovača (pjevačke legende), “Tvoja zemlja” neponovljivog Vice Vukova kojemu MPT nije do malog nožnog prsta, “Mojoj Lijepoj” Daleke obale (pjesma koja je jedno vrijeme, dok nisu desničari u HRS-u nametnuli Thompsona, bila “himna” rukometaša), “Dajem ti srce” Doris Dragović, “Lupi petama, reci sve za Hrvatsku” Prljavog kazališta…
Zar to nisu domoljubne pjesme? Bezobrazno je što notorni Šuta sugerira da je Split slobodni grad, a Zagreb to nije. Suprotno, Zagreb se pokazao kao slobodan i od ucjenjivača nepokoreni grad.
Tomasevic je dakle povukao potez nakon kojeg će nastati veliki ponor izmedu jedne i druge Hrvatske. One koja Thompsona voli i one koja ga doslovno mrzi. Ponor nesnošljivosti, animoziteta, sve do mržnje. Oprezni, mudri politicari se s tim ne kockaju.
Tomasevic, SDP i Možemo ponizili su Zagreb i Zagrepčane kao nitko! Zabranili su rukometašima slavlje onako kako su ih oni zamolili! A slavimo njihovu pobjedu! Tomasevic je odlučio pljunuti u lice i medalji koja je osvojena i gradu kojeg vodi. Jer ovdje je nevažno što on misli, ova pobjeda i ova proslava trebale bi nadići lokalne relacije.
Ovdje se radi o Hrvatskoj, o emocijama čitave nacije. Sram me da živim u gradu čije vodstvo je zabranilo veliku rukometnu proslavu te i dalje mislim da je glavni grad hrvatske države mjesto za centralnu proslavu, dakako ne isključujući obilježavanje u drugim gradovima. Pitaju me prijatelji, zasto sam protiv fešte u Splitu? Ma nisam protiv fešte, najmanje u Splitu, ali me je sram da se mora bježati iz Zagreba ako se hoće slaviti.
Pa do kud smo došli??? Politički, zabrana održavanja ove proslave uz Thompsona u Zagrebu je skandal prvog reda i zato sam tvrdio da se ne smije dopustiti, da se mora napraviti pritisak da do ovog skandala ne dođe. Čujem da se to pokušalo na više strana i načina, ali je Tomašević bio kategoričan: ne dopuštam! Ako je tako, ako biramo između toga da slavimo kako slavljenici traže ili nikako, izbor je jasan! Svi u Split!
Ponavljam, sramotno je da moramo bježati iz Zagreba, besramno je da se Tomašević odlučio na ovakvu razinu ponižavanja, ali, sada kad smo ovako poniženi, kad je Tomašević pljunuo u lice sjajnim rukometašima, i cijelom Zagrebu koji ne misli kao on i njegovo LGBT društvo, sad, kad je iskopan bezdan između jedne i druge Hrvatske i nitko ga neće zatrpati tako lako, sad je upravo zbog onih koje slavimo, i njima u čast dižemo čašu, red da pobjedu proslavimo kako oni hoće: uz Marka Perkovića Thompsona! Na velikoj, čarobnoj, vječnoj splitskoj Rivi!