INTELIGENCIJA: Je li pravično raspodijeljena – koliko je imaju Hrvati?

Najpravednije raspoređena stvar na svijetu je inteligencija – nitko se ne žali da je ima malo, davno je rekao glasoviti irski dramatičar George Bernard Shaw. Ipak, znanstvenici, koji fenomen inteligencije istražuju i o njemu raspravljaju već godinama, utvrdili su kako nismo svi jednako inteligentni, da ipak ima i onih koji su inteligencijom siromašni.

Prvi “metar” za izmjeru inteligencije osmislio je godine 1905. francuski psiholog Alfred Binet. Svi se testovi od tog vremena drže normi da je prosječna vrijednost IQ-a jednaka 100, što znači da najviše ljudi ima IQ u rasponu od 90 do 110. Koeficijent niži od 70 znak je intelektualne zaostalosti, a viši od 140 (oko jedan posto ljudi) znači izrazitu darovitost. Ali i manji IQ nije razlog za veliku zabrinutost, jer utješno je što inteligencija ne znači odmah i pamet. Točnije, inteligencija nije isto što i pamet.

Zato nije čudno što je svojevremeno češki političar i pisac Vaclav Havel ustvrdio da “uvijek ima nešto sumnjivo kad intelektualcu ne ide dobro”. S druge strane, još je Aristotel pisao da inteligencija često ima veze s melankolijom. Povijest tako bilježi da su sjajni i kreativni umovi poput Edgara Allana Poea, Emily Dckinson, Mozarta i drugih povezivani s čudljivošću, da su, primjerice, geniji kao, nabrojimo samo neke, Charles Darwin, Arthur Shopenhauer i Isaac Newton imali teškoća s neurozama i psihozama, a da su si neki, kao Virginia Woolf, Ernest Hemingway i Vincent Van Gogh, da spomenemo samo najpoznatije, oduzeli život.

Fizička privlačnost i inteligencija

Baveći se inteligencijom, znanstvenici su dokazivali ili opovrgavali razne teze i pokušali odgovoriti na mnoga zanimljiva pitanja. Jesu li inteligencija i visoki IQ dovoljni za uspjeh? Koliko je istine u stereotipu da su muškarci inteligentniji od žena? Koje sve osobine utječu na inteligenciju i zašto su genijalci skloniji depresiji i poremećaju osobnosti? Kakva je veza između visokog kvocijenta inteligencije i niže razine zadovoljstva životom? Prije svega znamo kako na mnoga pitanja čovjek nema odgovor, a struka tvrdi kako se s tom spoznajom lakše nose inteligentni. Oni prihvaćaju da svijet nije crno-bijeli, oni su skloni preuzeti rizik, samodisciplinirani su i savjesni, efikasniji i uvijek žele postignuća.

Visoki IQ imaju znatiželjni ljudi, uvijek pitaju i pronalaze nove ideje. Jedna je studija u kojoj su mjerili inteligenciju i osobnost pokazala kako je snažan znak inteligencije sposobnost suočavanja s neizvjesnošću. Zanimljivo je i britansko istraživanje koje razbija mitove kako su seksi-plavuše i uopće žene manje inteligente od muškaraca. “Fizička privlačnost povezana je s inteligencijom kod oba spola, i to neovisno o društvenom statusu, veličini tijela i zdravstvenom stanju”, navode znanstvenici.

Nema razlike između muškaraca i žena

Kada je riječ o vlastitom procjernjivanju IQ-a najjači je pokazatelj biološki spol, a zatim psihološki rod. U rezultatima IQ testova nema razlike između muškaraca i žena, pametni spol ne postoji, unisono tvrde oni koji se bave tom tematikom. No u praksi se uglavnom događa da se muškarci smatraju inteligentnijima nego što jesu, a žene su mnogo skromnije u svojoj procjeni. Taj fenomen neki su psiholozi nazvali “problem muške oholosti i ženske skromnosti”.

Psihološke studije dokazuju i kako inteligencija može nositi opasnosti, pa i pravo prokletstvo. Od inteligentnih se ljudi uvijek očekuje mnogo, da budu najbolji u svemu, pa više razmišljaju, a manje osjećaju. Zatomljuju svoje slabosti i pod stalnim su stresom. Ljudi im zamjeraju kada ih u nečem ispravljaju, a neki ih doživljavaju kao pametnjakoviće koji su u društvu naporni. Psiholozi su utvrdili da visoki IQ ne vodi uvijek do uspjeha, jer inteligencija je nekada problem, kad zbog nje ljudi ne misle da moraju biti toliko uporni i toliko raditi kao drugi. Inteligentni su ljudi vrlo osjetljivi na tzv. globalne probleme, ali ih ne zabrinjava samo rat, glad i druge nevolje.

Oni su okupirani onim što njihovoj okolini nedostaje, ne podnose sebični svijet u kojem žive. Iako znanost dokazuje kako ne postoji izravna veza između višeg IQ-a i depresije, inteligentni su ljudi skloni pretjeranoj zabrinutosti i samokritičnosti.

Gdje su Hrvati?

Studije su pokazale da oni koji imaju najviši IQ naginju depresiji. Kod njih se javljaju bipolarni poremećaj, napadaji tjeskobe i posebno panike. Dokazano je i da postoji veza između visokog kvocijenta inteligencije i niže razine zadovoljstva životom. A mnogi su sebi visoko inteligentni ljudi oduzimali i život. Možda je zanimljivo zaviriti i u najnoviju ljestvicu zemalja prema visini kvocijenta inteligencije stanovništva za 2022. godinu. Na čelu je Japan s prosječnim kvocijentom 106,48, pa Tajvan i Singapur.

Hrvatska je na 37. mjestu s IQ-om od 95,75, bolja od nas je Slovenija, na 23. mjestu, a lošija je Srbija na 59. s IQ-om 89,6, BiH je 66. Najlošija je Crna Gora, na 82. mjestu i s kvocijentom 85,78. Sve u svemu, možda je lijepo cijelu priču o inteligenciji završiti s Albertom Einsteinom, koji reče: “Slabi ljudi uzvraćaju istom mjerom, jaki ljudi oproste, a inteligentni jednostavno ignoriraju.”