FOTO: SVJEDOČANSTVO – Zastupnica o stanju na vrućoj američko-meksičkoj granici i sigurnosnim izazovima
Doc.dr.sc.Irena Petrijevčanin Vuksanović kao predstavnica Republike Hrvatske sudjeluje u prestižnom programu financiranom od United States Department of State u sklopu kojeg je dobila pristup mjestima koja inače ne možemo turistički obići jer su zaštićena posebnim sigurnosnim mjerama.
Posjetili ste jedan od najvećih imigrantskih centara u Sjedinjenim Američkim Državama, kontroverzni “Otay Mesa Detention Center”, gdje se drže ljudi koji su pokušali ući u SAD na ilegalan način na samoj granici s Meksikom između američkog grada San Diega i meksičkog grada Tijuane, koja je ujedno najfrekventnija granica na svijetu? Kako se SAD nosi s migrantskom krizom?
“Pitanja migracija i granična politika u SAD-u trenutačno izazivaju prilične kontroverze. Javno mišljenje je podijeljeno. Dodatno se ta tema politički aktualizira i pojačava jer počinje predizborno vrijeme. Nema suglasja u Washingtonu oko toga što je ispravan pristup i osjeti se razmimoilaženje. Nakon što sam posjetila kontroverznu Otay Mesu više nemam dilema da takav centar u Europi ne bi prošao. Unutra je sve uređeno po principu klasičnog zatvora, iako to nije zatvor, izvana velike mjere osiguranja, bodljikava žica. Ispred se događaju česti prosvjedi civila i aktivista. Osobno ne vidim potrebu toliko restriktivnog pristupa, a ako usporedimo europske i američke centre onda je razlika znatna.
No, ono što sam saznala prilikom obilaska meksičke granice, koja je najfrekventnija granica na svijetu, zaista je potresno. Problem krijumčarenja djece i njihovo iskorištavanje je poprimilo velike razmjere. Tzv. meka granica gdje se lako uđe u državu i kupi dijete koje se kasnije zlostavlja i odbaci, nešto je što moraju pod hitno mijenjati. Najjednostavnije rečeno, iz Meksika krijumčare drogu i ljude u SAD, a iz SAD-a u Meksiko krijumčare oružje. Kriminalcima upravo odgovara bedem i žica na granici jer tada njihove usluge imaju još veću cijenu.
Mislim da žilet žica ne riješava problem, već jake sigurnosne provjere, koje inače u SAD-u rade vrlo sistematično, pa ne vidim razloga zašto to ne bi i na ovoj granici s Meksikom. Jer s jedne strane imaju dugački željezni bedem od nekoliko metara i žilet žicu, a s druge strane ta ista granica je propusna za ulazak s krivotvorenom putovnicom ili kupljenim djetetom. To su problemi kojih su oni itekako svjesni i žele ih riješiti. Otvoreno o tome razgovaramo.
Stotine tisuća ljudi dnevno prolazi ovom granicom, djeca iz Tijuane ili okolnih mjesta idu u školu u SAD, pješice hodaju preko granice, neka se ne vrate. Pogranično područje Meksika raj je za spolne zlostavljače, mnoga djeca su sama na ulici no meksička policija ne poduzima mjere da ih zaštiti. S druge strane, SAD ima vrlo konkretene kazne za spolne zlostavljače”.
Kada govorimo o nacionalnoj sigurnosti dvije najvažnije institucije Vlade Sjedinjenih Američkih Država su: „U.S. Department of Homeland Security“ i „U.S. Department of Defense“ odnosno Pentagon. Jeste li razgovarali s nadležnima za područje jugoistočne Europe i kakvo je njihovo trenutačno stajalište, što vide kao najveće izazove?
“Razmjena iskustava i pogleda je bitna i korisna. Imala sam privilegiju razmjeniti mišljenja kroz osobni dijalog s dvojicom direktora u Pentagonu nadležnih za jugoistočnu Europu i područje oko Crnog mora. Oni su dobro upoznati s najvažnijim setom sigurnosnih problema u jugoistočnoj Europi poput migracija i krijumčarenja. Ipak otvorila su se i nova pitanja npr. neke od kriminalnih skupina s područja Balkana 90-ih primarno su se bavile krijumčarenjem oružja i droge, i dalje su vrlo aktivne ali sada dodatno trguju ljudima i organima.
Nije ih lako procesuirati jer su grupe razgranate i njihovi krakovi se protežu nizom zemalja i kontinenata. U „U.S. Department of Homeland Security“ direktor za Europske poslove je gospodin Patric Prisco i oni su također nadležni za zaista širok spektar problema u SAD-u i međunarodno. Sada su fokusirani najviše na kibernetički kriminal. To je veliki izazov praktički u cijelom svijetu, gotovo se svakodnevno doslovce hakiraju institucije, kradu podaci ili novac i često se ne otkrije pravi počinitelj. Virtualni kriminal ne poznaje granice, a počinitelj je često na drugom kontinentu.
S tim se problemom trenutačno bavi veći broj sigurnosnih institucija u SAD-u, a ni Europa nije iznimka. Smisao je transformirati institucije i reorganizirati se da bi se znalo i moglo odgovoriti na takve napade i zaštititi nacionalne resurse. Zato je potrebna suradnja akademskog, privatnog i vojnog sektora i na tom među ostalim i sama radim”.
Riječ je o vrlo prestižnom programu iz sigurnosnih pitanja koji je organizirao „United States Department of State“ iz Washingtona u sklopu kojeg ste imali priliku razgovarati s vodećim sigurnosnim ekspertima, sveučilišnim profesorima, agentima, vojnim zapovjednicima, federalnim sucima. Kako se može participirati u takav program, koji su uvjeti?
“Istina, vrlo prestižan program koji pokriva najvažnija transatlanska sigurnosna pitanja, vrlo je specifičan i sveobuhvatan. Ne postoji mogućnost samostalnog prijavljivanja jer ne postoji klasična prijava nego „U.S. State of Department“ po tom pitanju surađuje sa svojim veleposlanstvima koja su među ostalim nadležna da za takav program u europskim zemljama pronađu kvalitetne osobe s adekvatnom edukacijom i bez kompromitirajućih elemenata u biografijama.
Predstavljam Hrvatsku i znanjem ponajprije pokrivam suvremena sigurnosna pitanja u jugoistočnoj europi poput ugroza demokratskih poredaka putem Interneta, ranjivosti sustava kibernetičke sigurnosti i drugo.Dobro je da imamo kvalitetnu transatlansku suradnju i međusobno se uvažavamo”.
