ŽUPANIJSKE SPORTSKE IKONE: Dino Bošnjak – hrvatski rekorder koji je zadivio svijet

Kada spomenete atletiku i grad Veliku Goricu, onda ne možete nikada zaboraviti na sjajnog atletičara koji kao da se zakleo da će obarati svoje i tuđe rekorde.

Piše: Tomislav Pašiček

*Serijal “Županijske sportske ikone” ostvaruje se uz pomoć dodijeljenih sredstava Zagrebačke županije.

On je Dino Bošnjak (29), član Atletskog kluba Velika Gorica, koji je jš 2012. Godine kao junior srušio čak tri hrvatska juniorska rekorda. O tome je Dino rekao: “U Sloveniju smo otiđli na utrku i tamo sam toliko dobro trčao da sam ostao i sam iznenađen kada sam oborio 13 godina star hrvatski rekord na 10 kilometara. Potom smo išli u Rijeku i tamo sam srušio rekord na 3000 metara. Trčao sam sekundu brže. Potom sam očekivao i kako će pasti rekord na 50000 metara. I dogodilo se brzo u utrci po silno lošem vremenu u Slovenj Gradecu kada sam istrčao 14:20 i popravio stari record za šest sekundi”.

I reklo bi se da od tada Dino ne staje i promovira hrvatsku atletiku i Veliku Goricu diljem svijeta, za što je već dobio niz priznanja. Ovaj sjajan atletičar u svojojk kolekciji ima već više od 60 rekorda!

O njegovoj skromnosti govori i događaj kada je zadivio svijet i kada su o njemu pisali svjetski medije. Dino Bošnjak nosio je svog suparnika do cilja utrke na 5000 metara! Podsjetimo, naša atletska reprezentacija natjecala se na ekipnom prvenstvu Europe u poljskom Chorzovu. Bošnjak je nastupio na utrci 5000 metara, a u finišu utrke Slovenac Vid Botolin je kolabirao na stazi. I tada je na scenu stupio Bošnjak koji je dotrčao do Botolina, podigao ga i praktički ga nosio do samog cilja.

Bošnjak je u cilj ušao kao zadnji, a Botolin je diskvalificiran. Nakon svega slovenski je natjecatelj završio na infuziji. Slovenska reprezentacija bila se žalila na diskvalifikaciju, no vodstvo natjecanja ju je odbilo. Zanimljivo, Slovencima je upravo zbog toga propao plasman u najjaču diviziju, koju su ispustili za pola boda.

I naravno da su novinari potom imali pravi “lov” na Bošnjaka, tražeći intervju, a on se odlučio za skromno pismo medijima:

“Zahvaljujem Vam na interesu za događaj tijekom utrke u poljskom Chorzowu, ali bih vas ljubazno zamolio da shvatite moju želju da se ta priča ne širi previše, budući da smatram kako je riječ o normalnom, ljudskom potezu te od toga nema potrebe raditi neku veliku priču.

Najsretniji bih bio da se to nije ni dogodilo, da je kolega i prijatelj Vid normalno završio utrku, kao što bih volio i da je moj nastup bio uspješniji u sportskom smislu te da sam donio više bodova svojoj reprezentaciji kojoj ovim putem čestitam na trudu i vrhunskim rezultatima.

U nadi da ćete razumjeti moju odluku, još jednom zahvaljujem na interesu, a kad sportskim rezultatima to zaslužim, rado ću Vam biti na raspolaganju”, napisao je u objavi novinarima Dino Bošnjak.

Bilo je to 22. lipnja 2023. Tri mjeseca kasnije na 73. Boris Hanžeković memorijalu novi veliki pothvat – u utrci na 3000 metara Dino Bošnjak srušio je čak 25 godina star Hrvatski rekord Branka Zorka. A kada govori o stanju u hrvatskoj atletici Dino će podsjetiti na podatak kako još nitko nije srušio čak 49 godina stari rekor Luciana Sušnja na 800 metara, postignut u Rimu. Luciano je tada istrčao 800 metara za 1:44,07 što je tada bio drugi rezultat u povijesti, samo deset stotinki slabiji od svjetskog rekorda. A mi smo i danas ostali na tome, dok je svijet odavno otišao daleko naprijed.

Zanimljiva je i priča o tome kako je Dino počeo. Trenirao je nogomet. Ali nije se našao u tome. Onda ga je negdje u drugom razredu osnovne, njegov otac, poznati atletski trener Damir Bošnjak, upitao bi li želio otrčati krug na stadionu. Dino se prisjeća: “Rekao je da otrčim krug najbrže što mogu, a ja sam istrčao za minutu i 21 sekundu. Potom je tražio da odmorim pa trčim ponovno. Bio sam sada brži i istrčao na moje čuđenje za minutu i 19 sekundi. Bilo je to dva tjedna prije Turopoljske trke, pa smo se dogovorili da ću nastupiti i pobijedio sam u svojoj konkurenciji. Bio je to neki moj početak kad sam zavolio trčanje”.

Od tada je Dino istrčao nebrokene svoje utrke i često pobjeđivao. A kad ga pitate je li teško odgovara: “Na dan treniram dva puta. Ujutro je rastrčavanje, a poslije podne sam u teretani, radim sprintove ili trčim duže dionice. A na natjecanjima uvijek mislim samo na to da ne stamen. Nekada su utrke jako teške. Jednom sam gotovo odustao, ali sam branio boje Hrvatske i izdržao.“

Kada je u razgovoru s novinarima neizbježno je pitanje o ocu treneri i o tome kako se slažu. “U tom odnosu uvijek ima i nešto dramatičnijih trenutaka. Tako sam prije deset godina otišao na proslavu Nove godine u Zadar a za bekoliko dana imao sam utrku u Edinburghu. Tata je bio strašno ljut. A ja sam nastupio u krosu za reprezentaciju Europe i pobijedio. Tko zna bi li pobijedio da nisam feštao. Uglavnom otac i ja imamo odličan odnos danas, a njega potvrđuju rezultati”.

A moment of sportsmanship in the 5000m in #Silesia2023. ???? #EG2023 pic.twitter.com/AIAo5B5fCf

— European Athletics (@EuroAthletics) June 22, 2023