ZNANSTVENIKA LAUC: Jesu li novi sojevi SARS-CoV-2 razlog za strah u Hrvatskoj?

Novi sojevi za sada ne predstavljaju opasnost u Hrvatskoj, a svaki potencijali utjecaj treba kvantificati. Umjesto zastrašivanja ‘novim sojem’ bez primjerenih analiza njihovih mogućih utjecaja na epidemiološku situaciju, rasprava se najprije treba odvijati u stručnoj sferi, napisao je znanstvenik Gordan Lauc na svom Facebook profilu, a njegovu objavu prenosimo u nastavku.

Virusi su kompleksni organizmi na granici živog i neživog. Njihova genetika, molekularni mehanizmi funkcioniranja, transmisijska dinamika i interakcije s imunim sustavom domaćina zbunjuju i znanstvenike te je jasno da ljudi kojima molekularna biologija nije struka ne mogu ulaziti u sve te detalje. Zbog toga ću na jednostavan način pojasniti neke od temeljnih pojmova o kojima ovih dana čitamo u medijima.

1. Što su to mutacije, varijante ili sojevi virusa?

U svakom oboljelom nalaze se milijarde čestica virusa. Pri njihovom umnažanju dolazi do slučajnih pogrešaka – mutacija. Neke od njih im daju određenu prednost (primjerice, bolje se vežu na stanične proteine, pa se brže umnažaju kao što je to bio slučaj s D614G varijantom koja je postala dominantna u Europi u proljeće), pa se virusi s tim mutacijama počinju širiti i nazivamo ih „varijantama“. Ukoliko se neka varijanta značajno proširi i ima dobro definirana svojstva koja su različita od izvorne, nazivamo je novim sojem virusa.

2. Koliko su opasne nove virusne varijante ili sojevi?

Nove varijante mogu biti opasnije ako se brže šire, ako postaju „nevidljive“ za testove koje koristimo, ako nas od njih ne štiti imunitet stečen prebolijevanjem ili cijepljenjem, ili ako uzrokuju teži oblik bolesti. Do sada se nije proširila niti jedna varijanta koja uzrokuje teži oblik bolesti. Britanska vlada je u priopćenju za medije rekla da postoje neke indicije da je nova britanska varijanta možda smrtonosnija, no za takve tvrdnje do sada ne postoje bilo kakvi čvrsti dokazi koji bi ih potkrijepili. Za tzv. južnoafričku i brazilsku varijantu postoje određene indicije da ih dio protutijela kod ljudi koji su preboljeli stare varijante ne prepoznaje, no i u Brazilu i u Južnoj Africi su slučajevi reinfekcija i dalje vrlo rijetki, tako da se čini da imunitet stečen prebolijevanjem nije u znatnoj mjeri ugrožen. „Nevidljive“ varijante se također još nisu proširile, tako da jedini realni rizik o kojem danas možemo govoriti nešto veća zaraznost britanske varijante. No, nakon širenja u proteklih nekoliko mjeseci, udio te nove B.1.1.7 varijante u nekim je dijelovima Engleske počeo znatno opadati, tako da je vrlo lako moguće da su procjene u njezinoj većoj zaraznosti zapravo bile pogrešne.

3. Koliko se brzo neka nova varijanta može proširiti u Hrvatskoj? 

Britanski soj u Hrvatskoj još nije dokazan, no pretpostavimo da možda već sada imamo čak 0,5% slučajeva s novim sojem, dakle oko 15 potvrđeno zaraženih ljudi. Čak da se taj novi soj širi i 50% brže od starog (dakle R=1,2 umjesto sadašnjih 0,8), treba jako puno vremena dok tih 15 naraste na jako velik broj. Serijski interval (prosječno vrijeme potrebno da virus zarazi drugu osobu) je oko 5 dana, što znači da ćemo u tom slučaju do proljeća imati nešto preko stotinu potvrđeno zaraženih ljudi s tim sojem. Ili ako ih je već sada čak 1%, tj. oko 30, onda možda čak i preko 200 do 300 ljudi može biti potvrđeno zaraženo s tim sojem. Prema dosadašnjim statistikama na 100 potvrđeno zaraženih u bolnici završi njih desetak. Dakle ako već sada imamo oko 1% zaraženih s britanskim sojem, to znači da će do proljeća zbog tog soja u bolnici završiti 30 ljudi više, no da tog soja nema. Kako danas u bolnicama imamo 1500 ljudi manje no što smo imali pred nešto više od mjesec dana, a do sada je bilo hospitaliziranih preko 20,000 ljudi, tih 30 dodatnih hospitalizacija stavlja opasnost britanske varijante SARS-CoV-2 u red veličine usporediv s jednim većim obiteljskim okupljanjem ili nekoliko božičnih ručkova.

4. Koliko velik rizik predstavljaju nove varijante za Hrvatsku?

Za razliku od brojnih drugih zemalja u Europi, koje u ovom trenutku imaju vrlo visoke brojeve novozaraženih, u Hrvatskoj taj broj opada još od 10. prosinca (prema danu kada je objavljen rezultat PCR testa, a u stvarnosti od kraja studenoga) i s maksimalnog tjednog prosjeka od 3600 zaraženih na dan sada smo pali na oko 560. To smo postigli uz mjere koje su najblaže u Europi, što znači da osim mjera postoji još nešto što uzrokuje pad broja slučajeva. Taj dodatni element koji smanjuje broj novozaraženih je velik broj ljudi koji je prebolio COVID-19 i sada je na njega imun, tj. otporan. Ne znamo točno koliko je ljudi preboljelo, te to možemo samo procjenjivati. Moje osobne procjene (na temelju usporedbe s drugim zemljama u kojima su provedene opsežne serološke studije) je da se radi o između trećine i polovine populacije, uz velike razlike među županijama. Koliko je točno zaraženih nije niti previše važno, budući da vidimo da i uz blage mjere broj slučajeva i dalje pada, a nije došlo do rasta niti nakon blagdanskih druženja ili praktično potpunog ignoriranja mjera nakon potresa u Sisačko-moslavačkoj županiji. Gotovo svi koji su preboljeli COVID-19 bit će potpuno ili djelomično otporni na bilo kakvu novu varijanta SARS-CoV-2, što će toj varijanti znatno otežati širenje. Zbog toga je puno vjerojatnije da će se proširiti neki potpuno drugi virus (npr. nekog novog soja gripe), nego neka nova varijanta SARS-CoV-2. Opasni novi sojevi su razlog za oprez na razini službi koje to prate, no bilo kakva rasprava o tome po medijima i širenje straha ili panike zbog “novih sojeva” je potpuno nepotrebno i suvišno. Pred nekoliko dana i ministar Beroš i profesorica Alemka Markotić vrlo jasno definirali razinu opreza koja je potrebna. Rekli su: „Ako u nekoj regiji vidimo velik rast broja zaraženih, tamo ćemo intenzivno sekvencirati viruse da vidimo radi li se o nekom novom soju“. Dakle dok nemamo velik rast u nekoj regiji, a za sada u Hrvatskoj i dalje pada broj zaraženih, razloga za bilo kakvu brigu i strah nema.