ZNANSTVENICI TVRDE: Protiv raka moglo bi se slonovskim genom!

Slonove mnogo rjeđe pogađa karcinom nego ljude. Zašto? U netom objavljenoj znanstvenoj studiji, razlog bi mogao biti jedan „polumrtav“ gen koji oživi kad u stanici krene nešto krivo – i onda se ona sama uništi.

Rak je užasna bolest – za ljude. Procjena liječnika je da oko 17 posto ljudi zapravo umire od raka. Među slonovima je to samo pet posto. Usporedba je dobra, jer i slonovi i ljudi mogu doživjeti sličnu životnu dob, oko 70 godina.

Povrh toga, ne može se svaka stanica razviti u karcinom. Ali kod slonova ima čak stotinu puta više vrsta stanica u kojima se može razviti rak. A ipak, rak je mnogo rjeđi.

Taj paradoks su krenuli istraživati znanstvenici oko genetičara Vincenta Lyncha koji predaje na sveučilištu Chicago, a na sveučilištu države Utah su utvrdili kako bi to moglo imati veze s genom oznake p53. Njega se zove „genom za suspenziju tumora” i može ga se naći i kod ljudi i kod gotovo svih sisavaca.

Njegova specijalnost je utvrditi, da li je DNK stanice u kojoj je i on „ispravan”. Ako utvrdi da nije, naređuje samouništavanje te stanice – svojevrsni „kontrolor kvalitete”, a onda i služba za zbrinjavanje otpada našeg tijela.

Ali kad su malo bolje pogledali stanicu slonova, znanstvenici su otkrili kako te životinje nemaju samo jedan, nego 20 kopija tog gena p53 u svom nasljednom tkivu. Dakle u stanici ne „stanuje” samo jedan, nego dvadeset čuvara koji će naravno mnogo prije i točnije utvrditi nepravilnost i likvidirati stanicu koja bi mogla značiti problem. Jer to je i nevolja u potrazi lijeka protiv raka: to je „naša” stanica koju u tijelu nije prepoznata kao „neprijatelj”. Inače, tu bi reagirao naš imunosni sustav.

„Kod diobe stanica, ponekad se događaju greške”, objašnjava Lynch. „Pritom nastaju geni koji ne funkcioniraju, zato ih zovemo pseudogeni.” U istraživanju gena p53 znanstvenici su naišli i na već poznati pseudogen, takozvani Faktor inhibicije leukemije 6 (LIF6). Ono što je iznenadilo znanstvenike: u njemu nije bilo nikakve greške, jer je u slonovima odjednom postao potpuno funkcionalan. Da tako kažemo, oživio je od mrtvih, piše Deutsche Welle.

Zombi-gen protiv raka

Pokazalo se da taj LIF6 ima važnu ulogu u samoj likvidaciji stanice: napada „spremišta energije” stanice, mitohondrije i uništava njihove opne. A bez njih, niti stanica ne živi dugo.

„Zato smo ih i nazvali zombi-geni. Naizgled oštećeni DNA odjednom postane živ i onda upravo on ubija tu stanicu”, tumači Lynch. „To je izuzetno korisno, jer je reakcija na genetsku grešku”, kaže profesor. To otkriće je i objavljeno u stručnom časopisu Cell Reports 14. kolovoza.

LIF6 je kod slonova prilično dugo aktivan i postojao je dok ljudi još nisu bili niti u dugoročnom planu: prije 25 do 30 milijuna godina. Kako se čini, u sebi su ga imali i preteče slonova što se smatra da su bili sićušni sisavci pećinari (Hyracoidea), ne mnogo veći od miševa. Ali možda je baš taj „slonovski zombi-gen” i zaslužan što su slonovi narasli tako veliki.

Jer čistom računicom, slonovi imaju i mnogo više stanica nego čovjek ili manje životinje. To znači da trebaju i mnogo bolje instrumente da kod stvaranja tih stanica nešto ne krene krivo – i ako dođe do greške, da se ta stanica smjesta uništi, pretpostavljaju ti znanstvenici.

I sad najveće i najvažnije pitanje: kako to sve može koristiti nama ljudima? Lynch i njegove kolege se nadaju kako to u svakom slučaju otvara nove putove istraživanja: „Možda nam može uspjeti stvoriti neki preparat koji bi imao sličan učinak kao LIF6 kod slonova. Ili možda uspijemo stanice raka navesti da aktiviraju svoje vlastite ‘mrtve’ gene LIF”, nada se znanstvenik.

Drugim riječima, da nađemo načina stanici raka javiti „hej, ti nisi ispravna!” – i da se onda ona sama uništi. Kako? Otkrijte – i Nobelova nagrada vam je zajamčena. Ta autophagija – prijevod bi bio “samožderanje” stanica je izuzetno “vruća” tema u medicini: 2016. je baš za taj proces Japanac Yoshinori Ohsumi i dobio Nobela za medicinu.