ŽIVOTNA DRAMA: Toniju su 32 godine – pola života bio je pijan
Previše pijemo, previše pušimo, ne krećemo se i u prosjeku živimo tri godine kraće od prosjeka Europske unije. Rezultati su to posljednjeg izvješća o stanju zdravlja, koje je objavila Europska komisije za svih 28 članica.
Izvor: Media servis
U povodu Mjeseca borbe protiv ovisnosti, donosimo priču 32-godišnjeg Tonija koji je pola svog života proveo u alkoholiziranom stanju. O alkoholizmu, pušenju i ovisnosti o videoigricama govore psihijatrice dr. Maja Vincek i dr. Irena Rojnić Palavra.
Toni Kumer sa svakodnevnim opijanjem počeo je s 15 godina. “Ja sam to izabrao kao neki stil. Imao sam svoje društvo, ali mi nije bilo bitno jesam li u društvu ili sam. Bilo mi je bitno da se napijem. To mi je u glavi bilo fora, dolaziti na nastavu pijan i sl. Uglavnom, nisam tada računao na posljedice ni znao realne posljedice onoga što se zbivalo u pozadini.”
Pio je velike količine alkohola. “Svaki dan od 7-8 piva i dvije litre vina dnevno. To su bili neki normativi.”
Toni je bio funkcionalni alkoholičar. Imao je posao, svoj obrt i prijatelje, ali zbog alkoholizma su se počeli javljati psihički problemi; depresija i suicidalne misli. To je bila i prekretnica. “Kad sam se zadnji put pokušao ubiti, shvatio sam da nešto ne štima sa mnom. Roditelji su me odveli na psihijatriju u Pulu i tamo sam dobio savjet da se javim u Dnevnu bolnicu za alkoholizam i druge ovisnosti u Puli. Od kad ne pijem, vidim da više nemam pomisli o samoubojstvu. To je sve bio odraz moždanog oštećenja od silne količine alkohola.”
Danas je potpredsjednik pulskog Kluba liječenih alkoholičara “Stvaranje”, koji ima 20-ak aktivnih članova. Ne pije već dvije godine, a liječenje možda ne bi bilo uspješno, da se Toniju na pragu 30-ih godina nije dogodila prekretnica. Dobio je sina.
“Dobio sam novi smisao u životu. Više mi nije bio smisao kako se što bolje provesti i ići nekim svojim putem kao konj, samo ravno. Nisam želio biti takav uzor njemu. Polako sam dolazio k svijesti i uz nagovor žene sam odlučio poduzeti nešto.”
Na liječenju alkoholičara u Općoj bolnici Varaždin radi psihijatrica Maja Vincek. Kaže kako alkoholičare na liječenje potiču članovi njihove obitelji, a to nije lak zadatak. Liječenje se provodi lijekovima, individualnim ili grupnim psihoterapijama, a rehabilitacija se nastavlja u Klubovima liječenih alkoholičara. No, pravog izliječenja – nema.
“Alkoholizam je kronična bolest koja traje cijeli život. Možemo govoriti da je alkoholizam izlječiv samo ako je uspostavljena trajna apstinencija. Vrlo je važno znati da bez obzira na trajanje apstinencije, ovisnik o alkoholu više nikada ne može kontrolirano piti. Fenomen prve čaše vrlo brzo dovodi do recidiva bolesti, baš radi gubitka kontrole.”
U Hrvatskoj 250 tisuća osoba ima problem s prekomjernim pijenjem. Prije je na 10 muških alkoholičara išla jedna žena. Danas na 10 muških alkoholičara dolazi 3,6 žena. To se objašnjava većoj izloženosti stresnim situacijama zbog prevelikog pritiska i očekivanja društva, što dovodi do tjeskobe i posezanja žena za alkoholom.
“Za žene je karakteristično da piju same, poskrivećki. Ovisnost razvijaju puno brže, oštećenje zdravlja im je teže, a više ih se i osuđuje.”
Pušenje je ovisnost o kojoj se premalo priča i koju se marginalizira, istaknula je za Media servis dr. Irena Rojnić Palavra, iz Psihijatricijske bolnice Sv. Ivan u Zagrebu. U Hrvatskoj puši više od trećine odraslih, a slična situacija je i sa adolescentima.
“Devet tisuća ljudi svake godine umire od bolesti koje su direktno povezane s pušenjem. Mislim da treba puno o tome govoriti. To nije nimalo banalna ovisnost, dapače, to je smrtonosna bolest.”
Za trudnice postoji isto pravilo kao i za sve druge koji pokušavaju prestati pušiti. Učinite to naglo.
“Ljudi misle da je to veliki stres, nije. Naime, nikotin i sve te štetne tvari dižu tlak, dižu puls, rade stresan odgovor organizma, kako trudnici tako i djetetu. Također, onu krizu koju mama prolazi s prestankom pušenja, proći će i dijete po rođenju.”
U Psihijatrijskoj bolnici Sv. Ivan u Zagrebu liječi se i nova dijagnoza – ovisnost o videoigricama. O bolesti se može pričati kada osoba više nema kontrolu nad igranjem, a to su uglavnom mladi muškarci. Psihijatri su primijetili da se ovisnici o videoigrama osjećaju nervozu i napetost dok ne igraju, a videoigre su im zamjena za društvo i socijalne kontakte. Liječenje se provodi u Dnevnoj bolnici, no ovisnici uče kako se zabaviti i izvan svijeta igara.
“S našim sestrama odlaze na socioterapijska druženja, izlete, posjete muzejima, galerijama i sl. U programu imaju i psihoedukaciju, koju provodi psihijatar, socijalni pedagog i psiholog. Pokušava im se ponuditi ono što mislimo da je važno, a to je trening životnih vještina.”