ŽIVOT UZ OPG: Mirna Češković, magistra ekonomije, pleše u folkloru i uspješno vodi gospodarstvo
Nekoliko generacija moje obitelji su cijeli život provele u poljoprivredi. Tako se život s poljoprivredom i u poljoprivredi prenosio s generacije na generaciju, pa je došao redi i na mene, priča simpatična ekonomistica Mirna Češković s OPG-a u Posavskim Bregima kod Ivanić Grada, koji nosi njezino ime.
*Serijal “Život uz OPG” ostvaruje se uz pomoć dodijeljenih sredstava Zagrebačke županije
“Od malena sam bila prisutna u poljoprivredi, naravno obavljajući sitne poslove sukladno svojoj dobi i mogućnostima. Godine 2008. sam preuzela OPG od tate, iskreno u početku samo na papiru, a onda su me obaveze same pronalazile i tako malo po malo morala sam početi donositi odluke i preuzimati odgovornost”, kaže Mirna Češković.
Na OPG-u uz nju rade članovi obitelji – mama, tata, a ponekad uskoči i brat.
Poslovi su unaprijed raspoređeni, ali i jedni drugima uskaču tamo gdje je potrebno.
Majka se bavi poslovima oko krava, tata radovima u polju, a Mirna se bavi poslovima oko voćnjaka, nabavom i papirima.
Obrađuju malo više od 16 hektara zemlje, a u asortimanu je više raznih proizvoda.
OPG se bavi stočarstvom, ratarstvom i voćarstvom. Na OPG-u se još uvijek nalazi nekoliko krava.
“U šali volimo mami reći da je to zato jer se ne može oprostiti od njih”, kaže Mirna. “Naravno za njih je potrebna hrana, te se u ratarstvu držimo standarda sijanje kukuruza, lucerne i trave za sijeno. Što se tiče voćarstva to su maline i haskap – sibirsku borovnicu”.
Danas je OPG prepoznatljiv po bobičastom voću, po malinama i haskapu, a Mirna otkriva kako je došlo do uzgoja haskapa:
“Haskap smo zasadili 2015. godine, jer smo vidjeli da samo od stočarstva i ratarstva ne možemo živjeti i da je vrijeme da pokušamo nešto drugo. Niska cijena mlijeka, općenito loše stanje u poljoprivredi već nekoliko godina i morali smo pokušati nešto promijeniti…
Prvo smo zasadili maline, a onda smo krenuli tražili što bi mogli dalje, nešto novo, nešto sa čime tržište nije zasićeno. U to vrijeme su svi sadili aroniju, nama to nije bila opcija, jer to već svi imaju. I naišli smo na haskap – sibirsku borovnicu i odluka je pala. Sadnice smo naručili iz Poljske i krenuli na putovanje u nepoznato.
Japanci kažu da te bobice produžuju život. Kako vam ide prodaja?
“Haskap još nije u punom rodu, ove godine bi trebali imati prvu pravu berbu, a dok se ne krene u berbu teško je procijeniti koliko će se plodova dobiti. Prijašnjih godina smo sve bobice uspjeli riješiti. Nadamo se da će se takav trend nastaviti i dalje”.
Svoje proizvode prodaju na kućnom pragu, prijateljima, poznanicima, kolegama.
Pitamo i kakva je konkurencija? “Prema našim saznanjima nasada haskapa u Hrvatskoj nema puno, na području Otoka Ivanića naš OPG je jedini s većim nasadom haskapa, u Zagrebačkoj županiji ih ima nekoliko”.
Kakva je podrška mjesta u kojem živite, županije? “Haskap se nalazi u ekološkoj proizvodnji što podlježe certificiranju proizvoda, ostale usjeve osiguravamo od vremenskih nepogoda, te redovito koristimo sufinanciranja Zagrebačke županije”.
Kakvi su vam planovi, pripremate li nešto novo? “Ne znamo kamo nas budućnost nosi, nadamo se da ćemo sve voće prodavati svježe, vrijeme će sve pokazati, možda nakon nekog vremena krenemo u preradu haskapa, raditi pekmez, sok, vino…”
Što biste poručili mladima, isplati li se ostati na selu i baviti se nekom proizvodnjom?
“Definitivno da, preporučam mladima da ostanu na selu, da se bave proizvodnjom poljoprivrednih proizvoda, ali iz vlastitog iskustva preporučam da to rade uz posao kao dodatni izvor zarade. To je teži način, ali može se i jedno i drugo”.
Recite nam nešto o sebi? Obrazovanje? Slobodno vrijeme? Hobi?
“Magistra sam ekonomije, zaposlena u Zagrebu u struci. Plešem u folkloru, tajnica KUD-a, voditeljica dječjih skupina folkloraša, te aktivno sudjelujem u raznim društvenim aktivnostima lokalne zajednice. Volim putovati. Ponekad je jako teško balansirati između društvenih aktivnosti, posla, te posla u poljoprivredi, ali sve se može kad se hoće i kad se sve dobro posloži. Naravno uvijek nešto ispašta, ali sve se nadoknadi i povuče tamo gdje je potrebno.
Ponekad se i sama pitam kako to sve uspijevam, zar mi ne bi bilo puno jednostavnije nakon posla doći doma i uživati ili napraviti neke sitnice kao većina ljudi, ali teško je odustati od nečega što je jednom započeto. To je s vremenom postalo dodatna zarada, ali moram priznati da ima i ljubavi u toj poljoprivredi…”
O haskapu…
Haskap, kozja krv ili modra kozokrvina ili sibirska borovnica je voćna vrsta podrijetlom iz sjeveroistočne Azije. U prirodi raste u Rusiji (Sibir), Kini i Japanu. U Hrvatskoj su zasađene tek manje površine. Kako je haskap porijeklom iz Sibira, vrlo je otporan na niske temperature. Tijekom zime može podnijeti od -47 °C, cvate rano i pri temperaturama ispod 0 °C, a cvjetovi mogu podnijeti čak do -10 °C. Haskap je listopadni grm, koji može narasti od 1 do 3 m u visinu i 1,5 m u širinu.
Nije samooplodna voćna vrsta te treba saditi barem dvije različite sorte zajedno, a preporučuje se saditi i tri do četiri sorte u nasadu. Plod haskapa je bobica duguljastog oblika i plavoljubičaste boje. Plod dozrijeva već u svibnju. Berba počinje oko 15.5. Uzgaja se kao grm ili kao živica, razmak između redova treba biti 3 metra, ako se želi uzgajati u obliku živice, onda razmak treba biti 1 metar unutar reda.
Pošto plod dospijeva vrlo rano, najčešće se konzumira sirov, ili se od njega prave pekmez, vino, sok ili se dodaje u zamrznute i fermentirane mliječne proizvode (jogurt, sladoled), koristi se i u kulinarstvu kod spremanja jela od divljači i crvenog mesa.
Bobice haskapa bogat su izvor vitamina C, antocijana, proantocijana i drugih flavonoida, a imaju i antikancerogena, antimutagena, protuupalna i protualergijska svojstva. Haskap su bobice za koje japanci kažu da produljuju život…