ŽIVOT UZ OPG: Kad obitelj kolo vodi – vrijedni Jurkasi nižu uspjehe
Tijekom cijeloga dana vrlo je živo na imanju OPG Jurkas u Harmici, koje se smjestilo uz samu hrvatsko-slovensku granicu, nedaleko od graničnog prijelaza Harmica.
*Serijal “Život uz OPG” ostvaruje se uz pomoć dodijeljenih sredstava Zagrebačke županije
Već se nekoliko godina vrlo uspješno bave proizvodnjom i preradom mlijeka, a glavni su im proizvodi svježi kravlji sir i vrhnje. Uz to proizvode i jogurte, one obične, ali i voćne, kao i sireve s raznim začinima.
Teško se radi od ranog jutra do kasne večeri, ali obitelj Jurkas sretna je što su nastavili živjeti od zemlje, nakon što su prije njih sve započeli djed Ivan i baja Terezija.
Danas onaj glavni pogon čine tata i mama Jurkas, Vlado i Katarina, te djeca – sin Nikola i kćerke Nikolina i Maja. A svi oni imaju i škole i znanje koje je potrebno kako bi poslovi išli što bolje i kako bi se napredovalo unatoč svim teškoćama. Tata Vlado je poljoprivredni tehničar, majka Katarina inženjerka agronomije, sin Nikola inženjer informatike, kći Maja magistra agronomije i kći Nikolina studentica PBF-a.
Od domaćina doznajemo kako obrađuju ukupno 140 hektara zemlje, od kojih 55 hektara vlastite. U stadu drže 75 do 80 muznih krava i njihov podmladak u uzgoju, a svaka krava ima svoje ime.
Dnevno proizvode od 1100 do 1500 litara mlijeka, ovisno o broju krava u laktaciji. Pitamo Maju kako se mlađi dio obitelji odlučio za ostanak na selu, na što nam je rekla:
“Obitelji oca Vlade i majke Katarine su se tradicionalno generacijama bavile zemljoradnjom i stočarstvom, tako da je ljubav prema zemlji, stoci i prirodi bila naslijeđena i logičan nastavak i izbor životne egzistencije”.
Ali za tako velik posao i proizvodnju nisu dovoljne samo ruke obitelji Jurkas, ma koliko bile vrijedne. Zato danas uz petero članova obitelji na OPG-u radi još deset djelatnika, bez čijeg vrijednog zalaganja ne bi bilo moguće obavljati ovaj opsežni posao.
Godine 1974. na imanju obitelji izgrađeno je tovilište za junad kapaciteta 100 komada u turnusu.
“Taj posao radili smo sve do 2005. kada nakon rekonstrukcije staje počinjemo proizvoditi mlijeko s 33 bređe junice iz Austrije”, kaže glava obitelji Vlado Jurkas.
“Od 2006. do 2012. godine radili smo za jednog velikog otkupljivača, a pred ulazak Hrvatske u EU, nakon velikog pada cijene mlijeka, odlučujemo se na vlastitu preradu.
Danas je vidljivo da je odluka bila ispravna jer je kroz dodanu vrijednost mlijeka stečen uvjet za opstanak. Dokaz tomu je ogroman pad broja proizvođača mlijeka koji se i dalje nastavlja”.
Jurkasi kažu kako danas, pet godina nakon izgradnje sirane i pokretanja prerade, mogu sa zadovoljstvom reći da su vrlo dobro prihvaćeni na tržištu.
“Cijelu našu proizvodnju prodamo na kućnom pragu i tržnici u Španskom. Potražnja je zapravo i veća od naše ponude i kapaciteta”, kaže majka Katarina.
“Odnedavno smo ušli u investiciju otvaranja mljekomata i siromata kako bismo i širem krugu potrošača omogućili da se podsjete okusa prirodnog neprerađenog proizvoda”.
Ponosni su što su zajedničkim trudom uspjeli opstati usprkos vrlo nepovoljnom poslovnom okružju i loše organiziranom sustavu, i to u djelatnosti od koje većina proizvođača bježi.
“Želja naše obitelji je da se i dalje bavimo tim poslom, a u tome bi nam od velike pomoći bilo razumijevanje lokalne i državne uprave”, kaže Vlado Jurkas. “Suočeni smo s prijetnjom zabrane obavljanja djelatnosti uvjetovane promjenama prostornog plana na lokalnoj i državnoj razini. Dakle, pred nama je ogroman projekt preseljenja farme na novu, prostornom planu sukladnu lokaciju. Put je vrlo težak i trnovit, ali vjerujemo u sebe i predanim radom vjerujemo u nastavak uspješne proizvodnje”.
Najvećim uspjehom u životu Katarina i Vlado smatraju što su ljubav prema ovom poslu uspjeli prenijeti na svoju djecu i ona ne razmišljaju o odlasku iz Hrvatske.
Mislimo da je to jedini način za opstojnost države i Hrvata na ovim prostorima.
“U budućnosti se nadamo da će državna uprava bolje prepoznati i podržati ovakve obiteljske projekte”, kaže na kraju Vlado Jurkas.