ŽENE U BORBI ZA KRUH: U zemlji popova i lopova one čekaju kruh u pola cijene!
Splićanin Mario Vujević, kojeg je šira javnost upoznala kada je njegova objava s Facebooka, u kojoj je otvoreno progovorio o razlozima zašto bi napustio Hrvatsku, osvojila internet, objavio je zanimljiv post o ženama koje čekaju jeftiniji kruh.
Na žalost, kao što je i sve više slika kako u Hrvatskoj ljudi kopaju po kontejnerima, skupljaju boce i snalaze se na brzbroj načina kako bi preživjeli, slike koje je opisao Vujević, također su, na žalost, sve češće.
Ovo je njegova objava koju prenosimo u cijelosti:
ŽENE U BORBI ZA KRUH.
Vidim ih uvečer oko 21h u velikom trgovačkom centru. Čekaju u hodniku na ulazu u hiper market. One su grupa žena u srednjim i poznim godinama. Nekad ih je čekalo četiri ili pet. Svaki dan ih čeka sve više. Kad sa info pulta stigne obavijest da se pekarskim proizvodima spustila cijena za 50%, ili da su za neke vrste voća i povrća snizili cijenu i za 80%, one u velikoj žurbi ulaze u dućan.
Taj jeftini kruh se razgrabi u desetak minuta. I voće i povrće loše kvalitete i snižene cijene nestane jako brzo. Nekad se te žene i svađaju između sebe, ako ima malo sniženih artikala za sve. Sa poštovanjem gledam u te žene. Na tim ženama je odjeća i obuća stara više godina. Neke od njih imaju davno obojanu kosu, a sijedi izrast na kosi miješa se sa izbljedjelom obojanom kosom. Imaju tužne oči u kojima nema više srama. Razumljivo, bore se za goli opstanak. Gladna usta kod kuće čekaju na tu koricu kruha.
One su zaboravljene od svih, prepuštene same sebi. Kad ti je dijete gladno kruha, ne možeš biti normalan. Nikad te “lovice” sniženja i akcija nisam vidio na odjelu mesnih proizvoda. Taj luksuz ne mogu sebi priuštiti. Njih ne interesira da li je premijer Plenković ili Petrov. Svejedno im je. Političari i tako gledaju samo svoj osobni interes. Sve nas u ovoj državi takva sudbina čeka prije ili poslije. Živimo u državi u kojoj vlast postoji sama zbog sebe, a ne zbog naroda.
Sve više ljudi gleda police gdje su artikli sa sniženim cjenama. Neki se srame, a ako ih nitko ne gleda, uzmu artikal sa sniženom cijenom. Zemlja popova i lopova. Naše močnike ne interesiraju gladni ljudi. Političari uredno svoje otpatke hrane ostave u kesi obješenoj o kontejner. Da, to je sudbina ovog naroda. Jesti otpatke hrane političkih parazita i uhljeba.
PISALI SMO:
PISMO ZA OPROŠTAJ S HRVATSKOM: Želim živjeti tamo gdje će deklarirani fašisti za promicanje fašizma biti u zatvorima – čitajte OVDJE.
[fb_pe url=”https://www.facebook.com/lea.kunicicposinkovic/posts/1557229930966422″ bottom=”30″]