ŽELI NA ČELO SDP-A ZAGREBA: Da, vratila bih u SDP i Marasa i Raucha – kaže Danica Juričić

Drugovi, ja se ne bojim članova, ja se bojim SDP-a koji ne može privući ni članove ni birače, ali se hrabro rješava i članova i birača – kaže Danica Juričić, kandidatkinja za predsjednicu zagrebačkog SDP-a.

Na Facebooku Juričić piše:

Sad ću vam reći što je SDP-ovcima, zarobljenim u podjelama i klanovima, još glavno pitanje na ovim izborima. Bih li ja, sutra kao predsjednica SDP Zagreb, ponovo u SDP upisala članove koji su se “ogriješili” o stranku i koji su radi toga ispisani? Drugovi, ja se ne bojim članova, ja se bojim SDP-a koji ne može privući ni članove ni birače, ali se hrabro rješava i članova i birača.

1. I na predstavljanju mog programa u Novom Zagrebu – istok ističem kao i svugdje, da je za ozdravljenje SDP-a najvažnija kadrovska politika naših članova koja se zasniva na edukacijama, jer ljudi formiraju politike, a za politike treba imati znanja, hrabrosti i časti. Zato su bitne edukacije naših članova i njihovo uključivanje u radne tematske platforme u kojima se formiraju socijaldemokratske politike. Tako se, kroz uključivost, stvara naša povezanost da se svaki član osjeća bitnim.

Tako se okupljamo oko politika i inicijativa, tako se profiliraju najbolji i oni koji su najprepoznatljiviji prema radu i idejama u stranci i medju biračima, a ne da su ljudi stalno u klijentelističkim klikama od kojih očekuju poziciju, dokazujući se u stranci poltronstvom stranačkoj hijeni na vrhu, a ne radom i znanjem. Tako jedna klika, kojoj je SDP Zagreb plijen za pozicije u javnoj upravi i gradskim poduzećima, u ovim unutarstranačkim ratovima neprekidno smjenjuje drugu, a pametni odlaze. Članova je iz tih razloga sve manje, dok je birača u Zagrebu za SDP svega 8 posto.

2. Možemo li se ovim problemom hrabro baviti? Možemo li to pokušati promijeniti? Jesmo li u stanju riješiti se ovog bandićevskog naslijedja koji je ne samo jako oštetio Zagreb, nego i SDP Zagreb? Upitana sam bih li vratila Gordana Marasa i Božu Raucha. Marasa, da, iako me zanima ta kazna od 86.000 kuna koja je stigla stranci zbog njegova nedopustena reklamiranja u sabornici tijekom eu izbora. Takvo solističko istupanje nije samo štetno financijski za stranku, nego ne priliči socijaldemokratu zaobilaziti izborna pravila.

Ali, jednako me zanima i što bi Maras iznio kao protuargument kako je i zašto do toga došlo, kako se s time dalje postupalo u stranci, te kako bi nadoknadio štetu stranci. Ali bojati se Marasa kao člana ne priliči predsjednici SDP Zagreb. Na meni je da postavim demokratska i socijaldemokratska načela rada u organizaciji na način da niti jedan član nije smetnja organizaciji u razvoju, niti organizacija članu u njegovom razvoju. Način na koji članovi u javnosti funkcioniraju, ideje koje zastupaju, odredjuje njihovu političku karijeru, jer ako te birači ne žele, takav član ne može politički napredovati bez obzira na svoje ambicije.

3. Da, i Božo Rauch. Čovjek ima 80 godina, izvrijedjao me i nalagao se o meni i o SDP-u po fejsu da ti se smuči. Imamo mi kadrova koji smatraju ako su deset godina dijelili letke da imaju pravo postati barem saborski zasupnici, ako ne i ministri. Onda im to neki obećaju, pa ih iznevjere. U drugoj stranačkoj kliki, medjutim, nemaju šanse ni da ih slažu oko saborske pozicije, jer tamo lažu neke druge da će postati ono što nikad neće. Na kraju je ispisani član, osamdesetogodišnji Božo Rauch, postao jedan od onih koji je nedavno palio svijeće ispred SDP-a i tako ga ritualno upokojio.

Na taj se način “ogriješio” kaže kolega koji mi je sinoć postavio to pitanje. Ali čega da se ja tu bojim? Starca razočaranog partijom? Ne pripadam klikama. Klike nisu ništa dobroga donijele SDP-u, a s ljudima klike nisu ništa radile i zato se i ne znaju ponašati nikako drugačije nego prostački, nego klijentelistički, jer taj strah od povratka Marasa ili Raucha je klijentelizam, a ne socijaldemokracija.

4. Dobre socijaldemokratske politike i rad s članovima su najbolja brana od svega lošeg. Uvijek će se pojaviti neki ljudi u stranci koji će loše raditi, ali na organizaciji su kriteriji koji se postavljaju, tako da napreduju bolji. Imamo mi članove kojima ne znate ni imena, ni njihovo obrazovanje, iako imaju i karijere, a nismo ih ni pripustili u stranci da pokažu što znaju i mogu. Od takvih je najveći strah u SDP-u. Na meni je ta hrabrost, da ih kao predsjednicia SDP Zagreb prepoznam i motiviram na stranački angažman.
5. I za kraj: drug koji mi je postavio pitanje završio je galamom da bih bila dobra predsjednica, ali da nemam šanse. Ja sam u ovome prepoznala naglasak na – dobra. Dobra predsjednica.