VIDEO: SVJEDOČANSTVA – Mario Mihaljević javljao je o sudaru zrakoplova iznad Vrbovca sa 176 poginulih

Na današnji dan, 10. rujna 1976. godine, prije 41 godinu, u 11.14 sati iznad Vrbovca sudarila su se dva zrakoplova na visini od oko 10.000 metara, a poginulo je 176 ljudi.

Sudarili su se Douglas DC-9 tvrtke Inex-Adria Aviopromet i Hawker Siddeley Trident 3B British Airwaysa, a poginulo je svih 162 putnika i 14 članova posade.

Krivac za nesreću bila je Kontrola zračnog prometa u Zagrebu, a kontrolor leta Gradimir Tasić (28) proglašen je krivim i osuđen na sedam godina zatvora.

Kazna mu je potom i smanjena jer su se njegove kolege bunile budući je Tasić radio tri dana za redom po 12 sati.

Nesreće se prisjetio i naš poznati novinar, radijski voditelj i autor mnogih pjesama Mario Mihaljević, koji je tada bio na reporterskom zadatku, a valjalo je izvještavati za radio.

Kolega Mario je to na Facebooku opisao na zanimljiv i dramatičan način, pa njegovu objavu donosimo u cijelosti:

“1976. Vrbovec, javljanje s mjesta nesreće, Hajduk, Rizah Mešković….i ja

Kada bolje razmislim bili smo ne 100 puta nego 1000 puta veći profesionalci od ovih danas. Nekoliko sekundi nakon primitka vijesti, a ta je dolazila telefaksom /usporedba može biti samo s prevozom kočijom i avionom/ netko je formirao novinarsku ekupu na Radiju zaduženu samo za nesreću. I za odlazak na mjesto nesreće i za uređivanje vijesti o sudaru aviona u svim informativnim emisijama.

Jedan od tih odabranih bio sam i ja. U trenu sam već bio u službenom autu i s vozačem i snimateljem jurio u Vrbovec.

A tamo užas. Jedan avion (DC9) se raspao u zraku i prtljage i osobnih stvari bilo je posvuda.
No, za razliku od one grozne nesreće na zagrebačkom Kolodvoru s vlakom iz Beograda (s koje sam također izvještavao) ovdje nije bilo ljudskih lešinara koji su krali.

Sjećam se dječjih koluta za vodu, jednog otvorenog spomenara i fotografija koje su poispadale iz albuma.

UPOZORENJE: Molim sve vas slabijih živaca da prekinete čitati i nastavite samo s posljednjim odlomkom.

OK, vama koji ste nastavili čitati na vlastitu odgovornost želim reći kako je uz te osobne stvari zelenilo livada pored Vrbovca bilo išarano krvlju raskomadanih leševa. Užasna slika. No, slika koju sam već nažalost vidio na Kolodvoru.

Drugi avion, onaj Trident je u jednom komadu s rupom u trupu “dolebdio” na livadu. Vatrogasci su sa “švajs” aparatima otvarali vrata, a mi smo se novinari naguravali oko tog ulaza kao današnji oko političara. Vatrogasci su ušli a ispred mene je bila samo novinarka France pressa. Pogledala je u unutrašnjost aviona i samo se stigla uhvatiti za želudac prije nego što je pala u nesvjest.

Umjesto da se okrenem i odem, ja sam budala, naravno, ušao i pogledao. Tu scenu ću pamtiti cijeli život. U avionu su vezani za sjedala ljudi izgledali kao da spavaju. Samo što su bili mrtvi. I što su eksplodirali. Glave su im bile čitave a tijela su eskplodirala. Ne sjećam se više kako sam reagirao ali ta mi se slika nažalost urezala u pamćenje kao jedna od najgorih kojie sam vidio u životu. Makar ih je kasnije u ratu bilo groznih. Nažalost, sada kada pomislim kao da sam imao pripreme za kasnije izvještavanje iz rata. Na moju veliku žalost. I žalost svih normalnih ljudi.

NASTAVAK za one koji su stali kod UPOZORENJA

Prvi puta javno iznosim i jednu anegdotu vezanu uz taj tragični događaj, ali nemojte me pitati za ime novinara protagonista priče jer vam ga neću reći. Ni u messenger.

Novinarskim instinktom jedan je kolega i prijatelj iz Splita na vijest o nesreći samoinicijativno otišao na splitski aerodrom i od tamo cijeli dan izvješćivao. Ja sam u režiji preslušavao i uređivao vrpce i cijeli je izvještaj bio super samo što je na kraju dodao i ovu rečenicu:…..”Ako u ovim trenucima može biti dobrih vijesti onda jedna dobra vijest za sve navijače Hajduka. Doznajemo naime da je u ovom avionu koji je poletio iz Splita trebao biti i golman Hajduka Rizah Mešković koji je srećom zakasnio na avion”.

Rekao sam tehničaru da odreže tu rečenicu i da taj komad vrpce baci u smeće. I da ne govori nikom. I nije.

Danas se to ne bi moglo dogoditi. Zašto? Jednostavno jer ne preslušavaju priloge.

Kolegino časno ime naću vam reći jer bili smo i ostali prijatelji a a i kelaga je koga iznimno cijenim.

No, možeš ti Splićanina istjerati iz Splita, ali Hajduka iz Splićanina nikada. Zato je i ovo razumljivo”.

PISALI SMO:

VIDEO: MARIO MIHALJEVIĆ – Otvoreno pismo hrvatskim i srpskim poglavarima – pogledajte OVDJE.

[fb_pe url=”https://www.facebook.com/mario.mihaljevic11/posts/10212413296640599″ bottom=”30″]