VIDEO: SVETO IME DINAMO – Zašto ga Franjo Tuđman nije volio i zašto ga je zabranio
Povijest se ne zaboravlja, iako bi ju neki iz samo njima znanih razloga, sebičnih, zločestih i tko zna još kakvih, željeli iskriviti, zaboraviti, pretvoriti u suprotnost, jer im danas ne odgovara nešto što se nekada doista dogodilo.
Ovaj je put riječ o Dinamu, zagrebačkom klubu, uz čije su ime vezane generacije, čije su ime prozvali svetim. A to im je ime dva puta mijenjao prvi predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman. Ime je vraćeno točno prije 20 godina, ali je ostalo pitanje – zašto Tuđman nije volio Dinamo?
Dr. Zdravko Tomac, sveučilišni profesor i hrvatski političar prisjetio se jednog razloga, pa je tportal.hr objavio njegovo prisjećanje na 1967. godinu kada je sa čela kluba otišao predsjednik Ivan Šibl.
‘Za Dinamo je vezan još jedan događaj koji je u budućnosti možda bio bitan i za moj životni put, ali i više od toga. Nakon odlaska Ivana Šibla s mjesta predsjednika Dinama, Fredi Kramer došao je s prijedlogom da bi bilo dobro da pozovemo dr. Franju Tuđmana, koji je već tada bio u političkoj nemilosti kao hrvatski nacionalist, da dođe za predsjednika NK Dinamo. Možda sam tada pogriješio, ali bio sam protiv toga prijedloga jer sam smatrao da bi bilo loše primljeno da predsjednik Dinama postane čovjek koji je bio predsjednik Jugoslavenskog sportskog društva Partizan u Beogradu.
Mislim da meni i Dinamu to dr. Franjo Tuđman nikada nije oprostio te da je zato kasnije, kada je postao predsjednik Republike Hrvatske, bio ogorčeni protivnik imena Dinamo jer je smatrao da se ukidanjem imena Dinamo briše prošlost, a s njom i činjenica da je Dinamo bio suprotstavljen Partizanu i Crvenoj zvezdi,’ stoji u poglavlju koje bi sasvim sigurno izazvalo žustru polemiku da je bivši predsjednik još uvijek živ.
Ostalo je i ostaje ipak nejasno zašto su se u vrijeme promjene imena Dinamo u HAŠK Građanski i Croatiju neki svojski trudili da očiste klub od svih uspomena na Dinamo.
Rastjerivali su policajci mlade ljude na skandiranje Dinamovog imena i isticanje transparenta “Dinamo svetinja”. Bad Blue Boysi su nerijetko dobivali batina jer se nisu htjeli pokoriti promjeni imena. Na stadion u Maksimiru nije se smjelo donijeti ništa što bi podsjećalo na tradicionalno ime kluba.
Zašto bi i danas, nakon toliko godina, netko želio o svemu sakriti istinu i prekrojiti povijest? Jer, nešto što su svi vidjeli i čuli kao da nije bilo. A snimka dolje, na kraju teksta, govori sve o tome.
Ovdje je i podsjetnik na sve promjene imena NK Dinamo:
Građanski (1911. – 1945.) u Dinamo (1945. – 1990.)
Osnovan je 26. travnja 1911. godine. Tijekom 34 godine djelovanja šest puta je osvojio naslov prvaka Kraljevine Jugoslavije i NDH (1923., 1926., 1928., 1937., 1940. i 1943.). Raspušten u lipnju 1945. godine dolaskom komunista na vlast. Dinamo je od Građanskog baštinio veći dio svoje tradicije (grb i boja), te većinu igrača u prvim godinama postojanja.
HAŠK (1903. – 1945., 1990. – )
Zagrebački studenti osnovali su ga 6. studenoga 1903. godine, kao drugi najstariji nogometni klub u Zagrebu (nakon PNIŠK-a). Nasilno je raspušten 1945., kao i sve ostale sekcije sportskog društva, te mu je oduzeta sva imovina (stadion u Maksimiru). Nekoliko igrača pristupilo je tada Dinamu (Čajkovski, Kacian, Medarić). Klub je obnovljen 1990.
HAŠK – Građanski (1991. – 1993.)
Dinamo je dana 25. lipnja pod ravnanjem tadašnjeg predsjednika Josipa Šoića promijenio ime u HAŠK Građanski. Bio je to pokušaj bijega od komunističkog imena Dinamo i povratak tradicijama dvaju slavnih prethodnika. Navijači nikad nisu prihvatili ovaj hibrid i nesretno ime je napušteno 1993. godine.
Croatia (1993. – 2000.)
Tuđmanov pokušaj da u Maksimiru stvori klub nacionalnog jedinstva funkcionirao je samo za njegova života. Iako je Croatia igrajući dvaput u Ligi prvaka ostavila dubok trag u maksimirskoj povijesti, ni ona se nije uspjela nametnuti javnosti i navijačima. Predsjednik Zlatko Canjuga ju je napokon ukinuo nekoliko tjedana nakon Tuđmanove smrti.