VIDEO: OTKRIVAMO – Tajna pjesme “Moj dilbere” koju je pjevao i Toše Proeski

toše proeski

“Moj dilbere”, narodna pjesma koja je vrlo poznata na prostorima bivše države, a pjevali su je mnogi poznati pjevači, krije u sebi priču – za mnoge tajnu.

U prelijepoj sevdalinki žena prati na put svog vojnika, a ona ostaje i sjeća ga se…

U Turskoj je tijekom 18. i početkom 19. stoljeća postojala posebna najamnička konjica – krdžalije. Osim Turaka, u njoj je bilo i ratnika svih balkanskih narodnosti i vjera. Radili su za hranu i plaću, a polagali su pravo i na pljačku.

Na svojim dobrim i bogato okićenim konjima krstarili su preko Balkanskog poluotoka s jednog kraja na drugi, boreći se za onoga s kim bi se njihov starješina pogodio da im bolje plati.

Najamničkom konjicom su se naročito koristili sultanovi odmetnici. Mlad i pljačkom obogaćeni vojnik avanturist, uživajući u dobrim konjima, jašući u bogatom odijelu i opremljen sjajnim oružjem, živio je lagodnim životom, a mladi krdžalija uživao je i u lijepoj pjesmi, pa je u pijanom veselju svoju naklonost iskazivao i prema lijepim ženama.

To su, kao po pravilu tog doba, bile mlade pjevačice ili plesačice, a krdžalije su ih uzimali za ljubavnice, da im se “nađu” u svakom njihovom privremenom boravištu, piše avaz.ba.

Takvom jednom krdžaliji, kao svom ljubavniku predala se negdje neka pleaačica. On joj je postao sva ljubavna čežnja, za nju je on bio pravi gospodin, u njega se i silno zaljubila i uzdišući patila. I bez obzira na to što su se ovoj ljepotici nudili i drugi, bogate čaršilije – “bazerdžani” (trgovci), kod kojih bi mogla živjeti kao gospođa, ali je ona voljela samo svoga “deliju”.

A onda dolazi i trenutak rastanka, jer on kreće u neki daleki grad. I ona bi s njim, ali ne može. Da bi mu se odužila za provedene “slatke sate”, nudi mu se da je proda kao robinju nekom bazerdžanu, a da za dobiveno zlato njezin voljeni “pozlati vrat” svom doratu (konju).

To je značilo da se u konjsku grivu upletu biseri, zlatne i srebrne žice, pa da ga takvog “delija protjera kroz čaršiju”, da grad na taj način sazna kakav je on junak. A ona će, kao robinja bazerdžanova, skrivena iza rešetaka na prozoru što gleda u čaršiju, pratiti pogledima i uzdasima svog deliju, tiho mu pjevušeći sljedeće stihove:

“Moj dilbere, kud se krećeš?

Što i mene ne povedeš?

Povedi me u čaršiju,

Pa me prodaj bazerdžanu.

Uzmi za me oku zlata,

Pa pozlati Doru vrata.

Protjeraj ga kroz čaršiju,

Da te vidim k’o deliju…”

Poznatu narodnu pjesmu pjevali su slavna Sofka Nikolić, Silvanu Armenulić, Esmu Redžepovu, Toše Proeski, Safet Isović, Amira Medunjanin, Neda Ukraden…