VIDEO: KAKO JE NASTALA ANTOLOGIJSKA – “Čekaj me, i ja ću sigurno doći, samo me čekaj dugo…”
Jednu od najljepših ikad napisanih ljubavnih pjesama napisao je Konstantin Simonov, ušla je u sve moguće antologije i prevedena je na 35 jezika.
“Čekaj me, i ja ću sigurno doći, samo me čekaj dugo…”, pjevao je veliki ruski pjesnik, kojeg je sudbina često odvodila na ratne frontove.
A bio je ludo i beznadno zaljubljen u Valentinu Serovu, tada najljepšu i najpopularniju glumicu, koja je bila udana.
Njezin je suprug bio general, kojeg je jako voljela, a kada je umro teško je patila. Upuštala se nakon toga s u vezu s nekoliko muškaraca, ali nikada više nije tako ljubila.
A tada se pojavio on, Simonov, te ratne 1940. koji je stalno maštao o njoj. Upoznali su se i započeli veliku ljubav, ali Simonov je morao na ratište.
I dok su se vodile žestoke bitke rojile su mu se misli kako se neće vratiti živ i kako nikada neće vidjeti više svoju ljubljenu Valentinu.
Uza se je uvijek nosio njezinu fotografiju i odlučio joj napisati pjesmu koju će moći čitati i kada ga ne bude više.
I ona je njega čekala, ali jednako pomišljala hoće li ga ikada više vidjeti. A Simonov je pjesmu za nju nosio u svom džepu, pa ako pogine, naći će ju.
No, sreća je na kraju pomazila dvoje zaljubljenih i on se vratio s ratišta živ. Vjenčali su se 1943. godine, a njegova je pjesma obišla svijet. Recitirali su je i snimili mnogi glumci, a u nas Rade Šerbedžija.
ČEKAJ ME
Čekaj me, i ja ću sigurno doći
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada pisma prestanu
stizati izdaleka,
čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da zaboraviš da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj. I nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubiti neće.
Nek kaže tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatiti
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu,
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.