VIDEO: BURA OKO “MI HRVATI” – Rene Bitorajac je pjevao, hoće li nakon njegove tužbe netko otpjevati?!

“Bok. Joooj, već sam sam sebi dosadan”, napisao je glumac Rene Bitorajac na Facebooku, dodajući još, kako kaže, samo jedan komentar na događaje koji su uslijedili nakon što je otpjevao nekima spornu pjesmu “Mi Hrvati”.

“Iako vjerujem da malo tko ozbiljno doživljava barta hrvatskog glumišta B. Alića, a još manje “voditelja” sporne emisije, moram se osvrnuti na klevete i laži”, napisao je.

“Nemam se namjeru nikome ispričavati, to će morati drugi. Kada bih krenuo redom: DEDA MI NIJE BIO KOMANDANT KASARNE JNA, BAKA MI NIJE BILA TITOVA KUHARICA (što i da je) A JOŠ MANJE ROĐAKINJA DOTIČNOG MAMULE. NITKO MOJ SE NIJE U ZGRADU USELIO PO “ZASLUZI” I JOŠ U ŠTANCEROV STAN. NISAM IŠAO U JNA U LIPNJU 91. I NE ŽIVIM U 150 m2. Međutim sve je to (osim zadnje spomenutog) bilo davno prije mene. Ja svoj život živim u SADAŠNJOSTI I GLEDAM U BUDUĆNOST. A u toj istoj budućnosti ove će laži netko morati objasniti na drugom mjestu”, navodi Bitorajac i zaključuje:

“Iako hajka nije za zanemarit, ništa mi neće ovaj dan pokvarit. MI HRVATI”.

Podsjećamo kako su objede o Bitorajcu izrečene u emisiji Velimira Bujanca, no i na portalu koji vodi udruga, odnosno stranka Željke Markić, U ime obitelji.

Otišlo se tako daleko da je objavljena i kućna adresa Renea Bitorajca, što je gotovo otvoren poziv na linč.

Glumac Rene Bitorajac našao se na meti brutalnih napada na društvenim mrežama i to nakon izleta u glazbene vode. Bitorajac je s bendom Čuka vremena za radio Gold FM snimio pjesmu s ‘Mi Hrvati’ (koja je glazbena obrada starog hita ‘Sound of Silence’ Simona&Garfunkela) a u njoj se duhovito narugao mentalitetu Hrvata.

Bitorajčeva ironija u toj pjesmi mnogima nije najbolje sjela, pa su ga napali najgorim uvredama. Popularni glumac odgovorio im je na Facebooku u objavi koju opet, da imate uvid, prenosimo u cijelosti:

“Očito sam pogodio samu bit”
“Poštovani, budući da nisam u mogućnosti odgovarati na veliku količinu upita koje na dnevnoj razini zaprimam, a to se posebno odnosi na komentare mojeg uratka ‘Mi Hrvati’ smještenog na YouTube kanalu, ovim putem vam se obraćam s kratkim priopćenjem. Prije svega, omjer pozitivnih i negativnih komentara je otprilike 5:1 u korist pozitivnih komentara. Međutim, uspjehom bih smatrao i da je situacija obratna. Očito sam izazvao mnogobrojne reakcije i pogodio samu bit jer niti u pozitivnim niti u negativnim komentarima nema onih koji su ravnodušni.

U svojem glumačkom pozivu navikao sam na pohvale, a samim time i na kritike koje predstavljaju sastavni dio mojeg zanimanja. Iz njih uvijek nastojim nešto naučiti i saznati – ako se radi o onima koje su konstruktivne. Međutim, kritike koje primam su ispod svake razine i riječ je o kategoriji neukusnih uvreda. Nažalost, ne znam što bih mogao spoznati iz niskostrasnih komentara poput: “Govno jedno ćelavo, smradu velikosrpski, četnički, orjunaški izrode, crve, j… ti majku i slično”.

“Prihvaćam kritike, ali ne i uvrede”
S obzirom da ih je većina takvih; neartikuliranih, nepismenih i zlobnih, naprosto mi ne daju mogućnost za civiliziranu i normalnu komunikaciju. Preostaje mi samo da pričam sam sa sobom. Na ovu domovinu u kojoj živimo, mi Hrvati imamo potpuno jednaka prava, ali na svoju majku ipak ih imam više od vas. Kao i vi na svoju. Budući kako YouTube još uvijek predstavlja slobodan i nezavisan medij, a internet, uz cestu i stadion, idealnu priliku da se nešto kaže, promijeni ili popravi, dobio sam inspiraciju (bez imalo osjećaja mržnje prema bilo kome), i napisao, sad već bez sumnje, apsolutni HIT.Ispričavam se na ne toliko briljantnoj pjevačkoj izvedbi jer mi ono nije najjača strana. Ono što mi ne možete osporiti jest trud, pogotovo s obzirom na činjenicu kako je pjesma snimljena iz prvog pokušaja. Ovo mi je tek drugi videouradak u vlastitoj produkciji i izradi pa se ovim putem ispričavam i na eventualnoj vidljivoj amaterskoj montaži. Ali, evo, može se, a i predstavlja primjer kako je moguće izraziti mišljenje na kreativan (malo kompliciraniji) način umjesto da se ljude psuje, vrijeđa s primitivnim parolama o uhljebima, komunistima i Srbima. Prihvaćam kritike, ali ne prihvaćam uvrede.

“Uhljeb nisam. Cajke ne volim.”
O mojem srpskom, četničkom i komunističkom podrijetlu najviše govori sljedeće: Rođen sam prije 44 godine u Zagrebu od roditelja Zagrepčana, Hrvata po nacionalnosti. Isto toliko godina živim u Hrvatskoj, gdje sam magistrirao glumu na ADU i zasnovao obitelj. U Hrvatskoj plaćam porez i prirez, društveno sam aktivan, a kroz više od trideset humanitarnih akcija godišnje, koje s radošću prihvaćam, i koristan za hrvatsko društvo zato što to želim biti. Samostalni sam umjetnik pa ne živim na državnoj niti na gradskoj grbači. Živim od svojeg rada, a samim time ne spadam u kategoriju uhljeba. Za sve dežurne dušebrižnike, kršten sam i vjenčan u Crkvi. Cajke ne slušam i ne volim. I kaj sad?

Svi vi koji se skrivate pod raznim Nickovima nespremni javno izreći mišljenje, svi vi koji živite svoje ideolgije, patologije i frustracije i koji ne poznajete drugi jezik osim onog vulgarnog – kako kaže zadnja kitica, puni mržnje i prezira prema svakome koji ne misli isto, koliko god glasni i vulgarni bili, niste veći Hrvati od drugih Hrvata. Domoljublje se može izraziti na više načina, pa tako i kritikom.

“Moja šahovnica počinje crvenom bojom”
Razgovaramo o 40-tim godinama prošlog stoljeća, a živimo u 2016-oj. Igramo utakmice pred praznim tribinama, ljudi ručaju po kontejnerima, stranci ne žele ulagati u Hrvatsku, ali problem je Rene Bitorajac. Sad kad ste locirali problem, poslušajte pjesmu još jedanput.
Hvala svima koji me podržavate i kojih je, na moju sreću, još uvijek mnogo više! Hvala i na vašim komentarima! Hvala i vama koji ne mislite isto, jer da smo svi isti, bilo bi nam beskrajno dosadno, ipak smo to MI HRVATI. I da, moja šahovnica počinje crvenom bojom. Bok.”