VIDEO: 38 GODINA OD SMRTI – U Titovu Kuću cvijeća i dalje dolaze iz svih krajeva bivše države

Prije 38 godina na današnji je dan umro je Josip Broz Tito, doživotni predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije SFRJ i Saveza komunista Jugoslavije, maršal i vrhovni komandant oružanih snaga, koji je upravljao Jugoslavijom 35 godina.

Od Titove smrti prošlo je 38 godina, ali Kuću cvijeća u Beogradu, gdje je pokopan, posjetilo je u petak između 1.500 do 2.000 ljudi iz svih krajeva nekadašnje Jugoslavije.

Tamo je prije pet godina sahranjena i njegova supruga Jovanka.

Podsjećamo, Tito se razbolio u 88. godini, ali je svejedno sudjelovao na skupu nesvrstanih u Havani 1979. godine.

Već je za novu 1980. godinu bilo vidljivo da njegova bolest napreduje, jer je iz Karađorđeva čestitku građanima izgovorio sjedeći.

Samo tri dana potom smješten je u Klinički centar u Ljubljani zbog začepljenja butne i potkoljenične arterije, a onda mu je 20. siječnja amputirana lijeva noga.

Tijekom veljače otkazali su mu bubrezi, a javile su se i teškoće sa srcem i plućima.

Tito je umro je 4. svibnja 1980. u 15.05 sati, a u 18.50 svi TV ekrani zacrnjeni su na 30 sekundi, a oglasio se spiker Miodrag Zdravković i izgovorio: “Umro je drug Tito”.

Sahrana je zapamćena i po tome što je na nju u Beogradu došlo čak 200 svjetskih lidera i drugih poznatih osoba.

Tito je rođen u Kumrovcu, u Zagorju, u mješovitoj hrvatsko-slovenskoj obitelji svibnja 1892. godine. Kao datum rođenja obilježavan je 25. svibanj, i to kao “Dan mladosti”.

U Prvom svjetskom ratu sudjelovao je kao austrougarski vojnik sa činom kaplara, a ranjen je i zarobljen u Galiciji, na ruskom frontu, 1915. godine.

Godine 1920. vratio se u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca i potom postaje član Komunističke partije, a 1937. postao je generalni sekretar KPJ.

Dvije godine, 1936. i 1937., školovao se u Kominterni u Moskvi. U Drugom svjetskom ratu bio je na čelu partizanskog pokreta, a iz rata je izašao kao legendarni vođa.

Osim borbe protiv fašizma i okupatora tijekom i nakon rata pod njegovom komandom nestali su mnogi nekomunisti u tzv. “borbi protiv suradnika okupatora”, naročito na Golom otoku.

Tito je dugo odolijevao Staljinovom pritisku, a 1948. je odbacio Rezoluciju Informbiroa komunističkih partija, a potom je godinama uspješno balansirao između istočnog i zapadnog bloka.

Izborio se tako za poseban položaj Jugoslavije, a postao je i čelnik Pokreta nesvrstanih.