VARLJIVE BROJKE: Zaposlenosti u 10 godina rasla na 70,7 posto, ali smo i dalje na začelju EU

Često se u javnosti ističe da Hrvatska zauzima visoko mjesto na EU ljestvici po udjelu ugovora o radu na određeno vrijeme, s navodnim udjelom takvih ugovora od 20-25%, koristeći pritom metodologiju HZMO-a.

Međutim, međunarodno usporedivi podaci Eurostata pokazuju da je udio ugovora o radu na određeno vrijeme u 2023. godini iznosio 9,6% u dobnoj skupini od 15 do 64 godine, što je ispod EU prosjeka od 11,5%. Bez obzira na to, oba relevantna izvora (Eurostat, HZMO) pokazuju trend značajnog smanjenja takvih ugovora od 2016. godine do danas, prema tjednim analizama HUP-a. Također, treba uzeti u obzir specifičnosti domaćeg tržišta.

Zbog sezonalnosti hrvatske ekonomije, visokog udjela turizma (19% BDP-a) i trgovine (24% BDV-a), te potrebe za obavljanjem privremenih poslova, broj ugovora na određeno vrijeme poraste za 18% tijekom sezone. Stoga, unatoč izrazitoj sezonalnosti ekonomije, broj ugovora na određeno vrijeme je manji u odnosu na EU prosjek.

Neki poslodavci, obično mikro ili manji poslodavci koji se suočavaju s brojnim administrativnim opterećenjima, kasne s ažuriranjem obrazaca za prijavu radnih odnosa prilikom prelaska s ugovora o radu na određeno na neodređeno vrijeme, što ističe HZMO. Također, povećani priljev stranih radnika s dozvolama za boravak i rad na godinu dana potiče praksu sklapanja ugovora na određeno vrijeme.

HUP se pita je li statistika o zaposlenima na određeno vrijeme stvarno ‘benchmark’ za uspješnost ekonomije, odnosno kvalitetu tržišta rada? Naime, najmanje razvijene članice EU, Bugarska i Rumunjska, su među pet država s najmanjim udjelom takvih ugovora, dok niz puno razvijenijih ekonomija kao što su Nizozemska (22,9%), Španjolska (14,6%), Francuska (13,6%), Finska (13,5%), Italija (12,9%), Švedska (12,7%) i razvojno slična Poljska (12,2%) imaju veći udio ugovora na određeno vrijeme od Hrvatske.

To je pokazatelj veće ponude fleksibilnijih oblika zapošljavanja i rastućeg broja onih koji smatraju da je obavljanje nekoliko part-time poslova lukrativnije. Bilo bi paradoksalno zaključiti da Bugarska i Rumunjska imaju bolju zaštitu radničkih prava, navode u analizama.

S obzirom na to da je Hrvatska, nakon Poljske, već ostvarila drugi najveći relativni pad udjela ugovora na određeno vrijeme za 10 postotnih bodova od 2016. do 2023. godine, te značajno bolji ‘score’ u odnosu na ciljeve iz NPOO-a, HUP se pita nije li vrijeme razmisliti o prilagodbi trenutnih postavki instituta ugovora o radu na određeno vrijeme u Zakonu o radu, koje uključuju i ograničavanje ugovora na određeno na najviše tri uzastopna ugovora.

Cilj ZOR-a mora biti viša stopa zaposlenosti

Zakonska ograničenja trebala bi se fokusirati na izolirane i rijetke slučajeve kada se pretjerano i neopravdano koriste uzastopni ugovori na određeno vrijeme, umjesto da se svim poslodavcima i radnicima, koji povremeno sklapaju ugovor o radu na određeno vrijeme zbog prirode posla (npr. projektna zanimanja, profesionalne usluge, turizam), ograničava sklapanje takvih ugovora. Smatraju da je unos ‘objektivnih razloga’ u sve ugovore o radu na određeno vrijeme prekomjerno ograničenje i da bi trebalo barem prve ugovore o radu na određeno vrijeme osloboditi takve obaveze. Štoviše, zakonodavac ne predviđa tko je ovlašten tumačiti ‘objektivnost razloga’ osim sudova u slučaju sporova, što je neprihvatljiv pravni rizik, pišu iz HUP-a u svojim tjednim analizama.

HUP je predložio da se iznimke od trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme prošire na sve projekte, uključujući i one koji se financiraju iz privatnih sredstava, a ne samo one koji se (su)financiraju iz fondova EU. Privatne poslovne investicije, naime, jačaju konkurentnost tvrtki, a upravo prema udjelu poslovnih investicija Hrvatska zadnjih godina odudara kako u odnosu na prosjek EU-27, tako i u odnosu na prosjek strukturno sličnih ekonomija CEE regije. Ignoriranje spomenutog prijedloga je u suprotnosti s državnom politikom koja potiče privatne investicije kroz olakšice definirane Zakonom o poticanju ulaganja. Ovaj prijedlog također može dovesti do diskriminacije investicijskih projekata na temelju izvora financiranja.

Hrvatska udruga poslodavaca ističe da postoji objektivni rizik usporavanja rasta produktivnosti nakon što se iscrpe EU fondovi (od kojih je povučeno 2,9 milijardi eura ili 53% ukupne omotnice grantova od 5,5 milijardi eura) od 2025. godine nadalje, posebno od 2027. godine. Očekuje se da će jedinični troškovi rada rasti brže od EU u narednim godinama, stoga bi fokus ekonomske politike trebao biti na povećanju atraktivnosti naše ekonomije za privatne investicije.

U svom priopćenju, Udruga se zalaže za modernizaciju Zakona o radu u smislu zaštite radnika (tj. jačanja mogućnosti i šansi za zapošljavanje) umjesto zaštite radnih mjesta, promocije fleksibilnih oblika zapošljavanja, pojednostavljenja propisa i ukidanja zaštitnih klauzula. Krajnji cilj mora biti povećanje stope zaposlenosti. Unatoč desetogodišnjem rastu, tijekom kojeg je stopa zaposlenosti u 2023. godini porasla na 70,7%, pretekla nas je Španjolska, a nižu stopu zaposlenosti u EU od Hrvatske imaju samo Rumunjska, Grčka i Italija.

S obzirom na rast stope zaposlenosti od 13,5 postotnih bodova od 2013. do 2023., povećanje za 4 postotna boda na prosjek EU vjerojatno nije neizvjesno. Međutim, daljnje povećanje stope zaposlenosti od 12 postotnih bodova na razinu TOP 5 članica EU (prosječno 82,3% u 2023.) zahtijevat će implementaciju najboljih praksi za fleksibilnost tržišta rada, usklađivanje obrazovnih kurikuluma s potrebama tržišta rada (posebno u novim ‘industrijama’) i ciljanu imigraciju.