UZ BLAGDAN ŠTEFANJE: Tko je bio Sveti Stjepan i zašto ga slavimo?
Sveti Stjepan, prvi kršćanski mučenik, bio je jedan od sedmorice đakona u počecima Crkve. Brinuo se za siromašne i navješćivao radosnu vijest svog učitelja Isusa Krista.
Prema Svetom pismu, njegovo mučeništvo zabilježeno je u novozavjetnoj knjizi Djela apostolska. Stjepana su židovske starješine lažno optužile da je uvredljivo govorio protiv Mojsija i Boga.
Nakon što je počeo braniti svoje stavove, vijećnici su ga izveli izvan grada i pogubili kamenovanjem. Sveto pismo prenosi njegove posljednje riječi: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh.”
Sveti Stjepan, najčešće prikazivan kao mladić odjeven u đakonsku dalmatiku, s mučeničkom palmom u jednoj i kamenom u drugoj ruci, prvi je koji je za Krista posvjedočio svojom krvlju, pa je nazvan Prvomučenik, piše Dnevnik.hr. Njegov lik ostao je u povijesti Crkve kao primjer svim ostalim mučenicima. Ne zna se točno kada je rođen, a pretpostavlja se da je mučeništvo podnio u mjesecu svibnju.
Svetkovina svetoga Stjepana Prvomučenika slavi se drugi dan Božića, 26. prosinca, od 380. godine. Zbog svoje blizine Božiću, ova svetkovina i ovaj svetac promovirani su kao najbliži Kristu, čime se naglašava i Kristova žrtva koju će podnijeti na Kalvariji za ljudsko spasenje.
Priča o kamenovanju svetog Stjepana povezana je s još jednim značajnim likom kršćanske povijesti – Savlom, koji je tada bio najveći progonitelj Isusa i njegova nauka. Savao je odobravao Stjepanovo kamenovanje i kod njega su odložili Stjepanovu odjeću. Kasnije je Savao postao sveti Pavao, najveći borac za Krista i najveći propovjednik Kristova evanđelja svih vremena. Sve se to zbilo, prema Svetom pismu, sedam mjeseci nakon Isusovog uzašašća na nebo.
Nakon Stjepanove mučeničke smrti, njegovo tijelo preuzeo je židovski pismoznanac Gamaliel i pokopao ga u nov grob na svojoj zemlji u blizini Jeruzalema.
Blagdan Sv. Stjepana slavi se i kao novi početak. U Hrvatskoj je običaj toga dana, nazivanog i Štefanje, čestitati Božić rodbini, prijateljima i susjedima.
Danas je imendan svima koji se zovu Stjepan, Štef, Stipe, Štefica, Štefanija, Stephanie. Zbog značenja njegovog imena na grčkom jeziku (“kruna”, “vijenac”), danas imendan slave i Krunoslavi i Krunoslave.
Prema tradiciji, oko 415. godine, svećenik imenom Lucijan saznao je u ukazanju za grobno mjesto gdje je sahranjen đakon Stjepan. Ostaci tijela Svetog Stjepana iskopani su te su kasnije čašćeni i na zapadu – jedan dio relikvija prenesen je u Carigrad, a drugi dio u Rim, gdje su zakopani uz tijelo Svetog Lovre, još jednog đakona.