USPON I PAD ŠEFA HDZ-A: Crne točke o koje se spoticao Tomislav Karamarko

Dva mjeseca nakon reizbora na čelu HDZ-a Tomislav Karamarko dao je ostavku. U oproštajnom nastupu nije ostavio dojam veterana sigurnosnih službi kojem je utvrđen sukob interesa. Tek spremnosti na žrtvu za viši, stranački cilj. O njegovu liku i djelu najviše je u 25 godina sam svjedočio.

Od suosnivača HDZ-a do četvrtog predsjednika stranke, politički život Tomislava Karamarka došao je kraju. Diplomirani povjesničar iz Kruševa uspon je počeo ratnih ‘90-ih kao šef Kabineta tadašnjih premijera Manolića i Gregurića. Do ‘93. vodi kabinet šefa Sabora, a onda napušta Tuđmana i HDZ s Manolićem i Mesićem.

Zatim je prvi čovjek zagrebačke policije, pa pomoćnik resornog ministra. Mesić ga vraća 2000. kao šefa izborne kampanje, potom savjetnika za nacionalnu sigurnost. Do 2008. Karamarko vodi UNS, POA-u, SOA-u. U drugoj Sanaderovoj vladi je ministar policije, u jesen 2011.

Jadranka Kosor daje mu iskaznicu HDZ-a, a nakon poraza na unutarstranačkim izborima 2012. izbacuje ju, kao što je ranije i ona Sanadera. No gdje je uspon tu je i pad. U sjeni hipoteke okretanja od Tuđmana, pa onda Mesića, Sanadera i Kosor te uhićenja Gotovine, presudila je konačno afera KaraMOL i službena potvrda sukoba interesa.

“Ovo ne radim pod ničijm pritiskom. Iako znam što je normalno, grubo rečeno politika je prljav posao”, poručio je Karamarko. Uvjerio se u to i sam Karamarko, ostavljajući za sobom onu po medije i civilno društvo zlokobnu najavu da će u slučaju osvajanja vlasti “svatko u svojoj kući moći misliti što hoće, ali na javnoj sceni to neće moći‘‘.

Desnica je to spremno dočekala. Jedna od meta posebno u kampanji bio je SDP i svi neistomišljenici koje se pitalo gdje su bili ‘91.”To su za njih bile mračne godine i opet isto. Ta jedna skepsa, ta jedan cinizam, odmak od hravstke države je nepodnošljiv”, dodao je Tomislav Karamarko.

Krajem siječnja neargumentiranima je ocijenio zahtjeve za smjenom Zlatka Hasanbegovića zbog udara na civilno društvo i hrvatski antifašizam u pokušaju povijesne revizije. Branio je i smijenjenog Miju Crnoju, da lažnom prijavom prebivališta nije učinio ništa nezakonito.

A je li bilo moralno? “Pustimo kategoriju moralno-nemoralno. To je jako relativno”, kazao je Karamarko.

Problema je imao kada je trebalo prezentirati HDZov gospodarski program.”Poljoprivreda, energetika, reindustralizacija Hrvatske i digatilazcija”, kazao je Karamarko. Samouvjerenost HDZ-a Karamarko je demonstrirao i lani u kampanji.

“I samo jedna jedina stranka je sposobna mijenjati put Hrvatske, sposobna je spašavati Hrvatska. Nikakvi mostovi dragi prijatelji, ni mostići, ni stazice, ni putići, ni treći putevi. Nikakav gospodin Bandić 365 dana puta 25 sati. Sve obmana, glasovi za takve su glasovi za SDP. Možemo to direktno reći”, poručio je Karamarko.

Do zadnjeg se upravo s Mostom Karamarko grčevito borio za policiju i tajne službe. Kad je i Orešković pokazao otpor, srušio je vladu i premijera kojeg su sami doveli, da bi pritisnut iz vlastitih redova na kraju morao priznati poraz.

Za utjehu ostaje mu netom aktivirani saborski mandat, i nada da će institucije države, baš kao i do sada, neometano raditi svoj posao.