UNATOČ MNOGIM KRITIKAMA: Predstavljena Deklaracija o zajedničkom jeziku

Deklaracija o zajedničkom jeziku, koju je do sada potpisalo više od dvije tisuće lingvista, književnika, znanstvenika, aktivista i drugih osoba iz javnog i kulturnog života Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Hrvatske predstavljena je danas u Sarajevu.

Izvješće: Danijela Regoje, BiH radio

Deklaraciju o zajedničkom jeziku sastavilo je više od trideset stručnjaka iz sve četiri države.

Tekst Deklaracije o zajedničkom jeziku stigao je nakon niza konferencija Jezici i nacionalizam koji su od travnja do studenog 2016. održani u Splitu, Podgorici, Beogradu i Sarajevu, a na inicijativu beogradskog udruženja Krokodil, čiji je predsjednik Vladimir Arsenijević.

“Mi smo željeli pokušati rekonstruirati to neprirodno stanje u regiji i neprirodnu vezu, braka između politike i lingvističke nauke”, rekao je Arsenijević. Suočeni s negativnim posljedicama političkih manipulacija jezikom mi dolje potpisani donosimo Deklaraciju o zajedničkom jeziku, a na pitanje – Upotrebljava li se u ovim zemljama zajednički jezik odgovor je potvrdan, navodi se, među ostalim u tekstu Deklaracije, koju je potpisao i Balša Brković crnogorski pisac i novinar.

“Čini mi se da je važna svijest o velikom zajedničkom naslijeđu. Udaljavanjem tih jezika udaljavaju se od tog temelja i u tom smislu je važna svijest koju budi ova Deklaracija, jer je to način da sačuvamo ono najbolje u svom duhovnom naslijeđu”, smatra Brković.

Korištenje četiri naziva za standardni hrvatski, bosanski, srpski i crnogorski ne znači i da su to različiti jezici, tvrdi Enver Kazaz.

“Sve četiri postojeće standardne varijante ravnopravne su i ne može se jedna smatrati jezikom, a druga varijantom tog jezika. Činjenica da se radi o zajedničkom policentričnom standardnom jeziku ostavlja mogućnost svakom korisniku da ga imenuje kako želi”, kaže Kazaz.

Potpisnici Deklaracije pozivaju, među ostalim, na ukidanje svih oblika ukidanja jezične segregacije u obrazovnim i javnim ustanovama, zaustavljanja prakse razdvajanja jezika.

Spisateljica Ivana Bodrožić kaže: “Mi ne želimo rušiti Ustav niti represivno uvoditi nekome nešto. Želimo senzibilizirati javnost na to da postoje drugi modeli shvaćanja jezika i da jezik nije istovjetan sa narodom i da narod može biti samostalan, da dopustite tom narodu da priča kako želi. Mi ne zagovaramo nikakav jezični anarhizam”.