UMRO NEDJELJKO MIHANOVIĆ: Povjesničar književnosti i političar te bivši predsjednik Hrvatskog sabora

27. siječnja 2022.28. siječnja 2022. M P nedjeljko mihanović

U četvrtak 27. siječnja 2022. u Zagrebu je u 92. godini života umro član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti dr. sc. Nedjeljko Mihanović, hrvatski povjesničar književnosti i političar, predsjednik Sabora Republike Hrvatske od 1994. do 1995.

Rođen je 16. veljače 1930. u Sitnu Donjem pokraj Splita. Nakon završene Klasične gimnazije u Splitu studirao je slavistiku i romanistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i diplomirao 1958. te zatim djelovao u Institutu za književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnost, a od 1976. do 1990. bio je voditelj Odsjeka za književnost Zavoda za književnost i teatrologiju. Od 1966. do 1968. bio je lektor za hrvatski jezik na Slavenskom seminaru Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Hamburgu. Doktorirao je 1975. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s disertacijom Lirika Vladimira Nazora, stoji na stranicama HAZU.

Od lipnja 1990. do 1994. te od 1995. do 2000. bio je predsjednik Odbora za naobrazbu, znanost, kulturu i šport Sabora Republike Hrvatske, a od 1994. do 1995. bio je predsjednik Sabora.

Od 1998. bio je savjetnik prvog predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana za etička i moralna pitanja, a od 1999. do 2000. predsjednik Povjerenstva za odnose s vjerskim zajednicama u Republici Hrvatskoj.

Za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u Razredu za književnost, izabran je 1980.

Pisao je eseje, kritike, rasprave, političke članke i govore, bibliografske i leksikografske priloge.

Posebno se bavio priređivanjem kritičkih izdanja sabranih djela hrvatskih pisaca: Tin Ujević (1963.-1967.), Antun Gustav Matoš (1973.), Vladimir Nazor (1977.), Vjekoslav Majer (1978.) i Antun Branko Šimić (1988. i 1998.)

U biblioteci Pet stoljeća hrvatske književnosti priredio je sljedeće pisce: Fran Mažuranić, August Harambašić, Lavoslav Vukelić, Andrija Palmović, Rikard Jorgovanić, Franjo Marković, Vjekoslav Majer, Grigor Vitez, Grgur Karlovčan, Mihovil Pavlek Miškina, Ilija Jakovljević, Nikola Miličević, Josip Pupačić, Branislav Zeljković, Nikola Pulić, Saša Vereš, Vojislav Kuzmanović, Stanko Juriša i Zlatko Tomičić.

Zasebno je priredio nekoliko pojedinačnih izdanja djela hrvatskih pisaca (Frano Alfirević, Rikard Jorgovanić, Vladimir Nazor, Otokar Keršovani, Ivana Brlić-Mažuranić, Franja Žanić, Ranko Marinković, August Cesarec, Jure Kaštelan, Vjekoslav Majer, Tin Ujević, A.B. Šimić, Ivan Despot, Branko Klarić, August Šenoa, Olinko Delorko, Zlatko Tomičić).

U biblioteci Matice hrvatske Stoljeća hrvatske književnosti priredio je djela: Vladimira Nazora, Izbor pjesama, sv. I. i II.; Izbor proze, sv. I. i II., Zagreb, 1999; Izabrana djela Izidora Poljaka (2004.); Đure Sudete (2004.); Jeronima Kornera (2005.); Rajmunda Kuparea (2005.); Lucijana Kordića (2006.), Srećka Karamana, Ante Jakšića i Jakše Ercegovića (2007.).

Objavio je i autorske knjige: Poezija Stanka Vraza (1971.), Pjesničko djelo Vladimira Nazora (1976.), Portreti i eseji o hrvatskim piscima (1981.), Oblikotvornost i smisao (1987.), Mjera i vrijednost (1989.), Govor umjetnosti (1992.), Na putu do hrvatske državnosti (1996.), Državnost iznad svega (1998.), Prepoznavanje vrijednosti (2001.), Za jedinu i vječnu Hrvatsku – dr. Franjo Tuđman (2001.), Poljički Parnas (2005.), Tajanstvenost umjetničke riječi (2007.), Poljički Parnas II. Poljička čitanka (2009.) i Tuđmanova baština (2010.).

Izradio je sedam scenarija i ekranizacija o hrvatskim piscima: Vladimir Nazor (1969.), Vjekoslav Majer (1970.), Antun Mihanović (1971.), A.G. Matoš (1973.), Ivana Brlić-Mažuranić (1974.), August Cesarec (1974.) i Vladimir Nazor (1976.).

Odlukom predsjednika Franje Tuđmana, Nedjeljko Mihanović odlikovan je sa sedam visokih državnih odlikovanja: Spomenica Domovinskog rata (1990.-1992.), Spomenica Domovinske zahvalnosti, Red Hrvatskog trolista, Red Ante Starčevića, Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, Red kneza Trpimira s ogrlicom i danicom te Velered kralja Petra Krešimira IV. s lentom i danicom.