UMIRU HRVATSKA SELA: Visoki stupanj ostarjelosti stanovništva zvoni na uzbunu

Poražavajući rezultati istraživanja “Ostarjelost stanovništva seoskih sredina RH”, autora Ive Nejašmića, s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Aleksandra Toskića s Geografskog odsjeka zagrebačkog PMF-a.

Poslije 2. svjetskog rata agrarna i seoska zemlja, s većinskim vitalnim seoskim stanovništvom, u samo 60-ak godina dovela se u poziciju da joj stanovništvo u 6508 seoskih naselja, pripada 4. tipu ostarjelosti (od njih 7), koji predstavlja stupanj duboka starost. Konstatirali su kako je u Hrvatskoj na djelu poodmakli stupanj demografskog starenja te smanjenje razlika među funkcionalnim skupinama stanovništva, obje populacije obilježava jednako visoki stupanj ostarjelosti. Najnepovoljnije stanje je u Ličko-senjskoj županiji, čije seosko stanovništvo pripada 5. tipu – izrazito duboka starost.

“U čak 45 posto administrativnih jedinica od njih 556 seosko stanovništvo zahvaćeno je vrlo visokim stupnjem ostarjelosti – tipovi 5., 6.i 7. (raspon od vrlo duboka do krajnje duboka starost, nap.a.). Nedvojbeno je da su hrvatska sela demografski opustošena. Na djelu je proces homogenizacije hrvatskog seoskog prostora u smjeru sve višeg stupnja ostarjelosti. Sela postaju zajednicama staračkih domaćinstava, bez mladih i nasljednika, većina i bez bioreprodukcijske moći za možebitni demografski oporavak”, tvrde ovi znanstvenici, a piše Glas Slavonije.

Primjera ostarjelosti sela u nas je bezbroj, ne samo u udaljenim, nego i u naseljima što su u prigradskom prstenu. Đakovština ima čak 55 sela.

“Na Ovčari dijete nije rođeno 35 godina, to je selo staraca, a loša dobna slika je i u Slobodnoj Vlasti, Majaru, Varoši…”, kaže načelnik Levanjske Varoši Slavko Tidlačka.

Načelnica Trnave Irena Mikić Brezina kaže kako je dobno najkritičnije Svetoblažje. Među 90-ak duša čak je 60 posto starijih od 60 godina.

I đakovačko prigradsko naselje Novi Perkovci, od grada udaljeno samo devet kilometara, kaže zamjenik predsjednika tog MO-a Ivica Adrić, više od 40 posto čine stariji od 50 godina.

“Od 191 stanovnika čak je njih 88 starije od 50 godina. Između 40 i 50 godina je 31 seljanin, a do 40 godina njih 62, samo trećina sela! Selo će ovako izumrijeti! Od 84 kuće – 34 su prazne”, kaže Adrić.

Ovo je selo poznato po neženjama, sada ih je u ovoj maloj zajednici čak 35 starijih od 25 godina. Velika je to kočnica reproduktivnosti.

– Iako nismo u najnegativnijem, 7. tipu ostarjelosti, no i tip duboka starost kaže da smo ušli u proces starenja toliko duboko da se postavlja pitanje imamo li više snage svojim demoreproduktivnim potencijalom uopće nešto više popraviti – kaže demograf Dražen Živić s Instituta Ivo Pilar u Vukovaru. Pripadnost i gradskih područja 4. tipu ostarjelosti za njega je potvrda da smo postali homogena zemlja s obzirom na demografske procese. Tu homogenost potvrđuje i prosječna dob, ona je u Hrvatskoj 41,7, u gradu 41,6, a na selu 42 godine. Nekadašnje razlike na relaciji selo – grad počele su se topiti poslije 2. svjetskog rata. Istraživački dvojac Nejašmić-Toskić navodi 1948., prvi popis stanovništva nakon rata, kada je prisutna nepovoljna naseljska struktura – s golemim brojem (jako) malih naselja.

Depopulacija
– Bila je posve neprimjerena u uvjetima ubrzane i urbano bazirane poslijeratne industrijalizacije, tražila se određena razina koncentracije gospodarskih djelatnosti i stanovništva, navode autori istraživanja i dodaju da je razdoblje ekstenzivne industrijalizacije trajalo do sredine 60-ih, te da je obilježeno i masovnim prijelazom poljoprivrednog stanovništva u nepoljoprivredne djelatnosti, uz napuštanje sela.

– Gradski se balon brzo ispuhao, a zbog neriješenog stambenog pitanja ljudi doseljenih sa sela, nemogućnosti zadržavanja njihovih starih reproduktivnih i drugih navika i sl., dio stanovništva odlazi u radni egzodus. Od kraja 80-ih i u 90-ima, a tu je i Domovinski rat, mi više tu pozitivnu reproduktivnu sliku grada nemamo, i tu je sve starije stanovništvo. Za razliku od prije 30, 40, 50 godina, kada su gradovi mogli očekivati da će priljev seoskog življa poboljšati njihovu dobnu sliku, sada tog procesa više nema – podsjeća Živić.

Istraživački dvojac ističe i da je od 1971. do 2001. skupina neurbanih naselja zabilježila smanjenje broja stanovnika od gotovo 20 %. Od 1991. rat je dodatno djelovao na daljnje pogrošanje procesa (do 2001.), pa je tada zabilježeno snažno smanjenje broja stanovnika na selu. Od 2001. do 2011. broj stanovnika nastavio se smanjivati. Hrvatska je u cjelini zahvaćena depopulacijom.

– Gradska naselja imaju lagano smanjenje broja stanovnika, dok seoska bilježe gotovo dvostruko jaču depopulaciju od RH u cjelini – ističu Nejašmić i Toskić.

Mi smo i dalje preteženo ruralna zemlja s razgranatom mrežom sela, no u njima danas živi manje od 40 % stanovništva, a iza 2. svjetskog rata bilo je obrnuto, pa i jače izraženo. Upozorenje za cijelu zemlju je da se do 2030. očekuje kako bi broj osoba starijih od 65 bio dvostruko veći od broja djece do 14 godina.