UDRUGA FRANAK: Vrhovni sud pokušava spriječiti banke u vraćanju novca opljačkanim potrošačima

Udruga Franak održala je konferenciju za novinare povodom zahtjeva za odluku o prethodnom pitanju na Sudu EU vezano za usklađenost Zakona o konverziji s pravom EU-a. Na konferenciju su govorili aktivist Goran Aleksić i odvjetnik Igor Metelko.

Vrhovni sud RH postavio je Sudu EU isto ono pitanje koje je već riješio u oglednom postupku ustvrdivši kako je sporazum kojim je provedena konverzija valjan, ali je ovaj put pitanje postavljeno tako da se ispituje usklađenost zakona kojim je konverzija propisana s pravom EU-a, stoji u priopćenju Udruge koje prenosim u cijelosti.

“U obrazloženjima pitanja iznesen je čitav niz lažnih informacija, pa tako VSRH tvrdi kako je potrošač tužitelj povukao dio tužbe za valutnu klauzulu jer je smatrao da je konverzijom dobio razliku tečaja, a prava je istina da je povukao tužbu zbog toga jer u to vrijeme još nije utvrđena ništetnost valutne klauzule CHF, pa nije imao pravnu sigurnost da će dobiti presudu po valutnoj klauzuli.

Zatim VSRH tvrdi kako nisu sporne kamatne stope primijenjene u obračunu konverzije, a radi se o kamatnim stopama koje su banke mijenjale svojim odlukama, koje su jednako ništetne kao i kamatne stope u CHF kreditima. Zatim VSRH laže kako je zakonom retroaktivno bila regulirana zamjena kamatne stope, dok je stvarno zakonom bila regulirana samo metodologija izračuna nove glavnice primjenom određenih parametara iz euro kredita. VSRH tvrdi kako su zakonom uklonjene nepoštene ugovorne odredbe, a zakon uopće nije imao intenciju uklanjanja nepoštenih odredaba, nego je imao intenciju samo izjednačiti potrošače s CHF kreditima s potrošačima koji su ugovarali EURO kredite, dapače, nije niti mogao imati takvu intenciju, jer u vrijeme konverzije valutna klauzula CHF još uvijek nije bila utvrđena ništetnom.

Te tvrdnje idu dotle da se lažno govori kako je sadržaj dodatka ugovora odredio zakonodavac, a zakonodavac se time uopće nije bavio, nego se bavio isključivo metodologijom izračuna konverzije, dok su banke nudile anekse različita sadržaja, s različitim kamatama, pa čak i sa zabranjenim odredbama koje su kasnije na intervenciju HNB-a morale izbaciti iz aneksa.

Ukazali smo na to da umjesto o valjanosti aneksa, Sud EU treba odgovarati na pitanja prava na restituciju unatoč konverziji, kao što je to riješeno u predmetu Suda EU C-118/17, Dunai. gdje uopće nije dovedena u pitanje valjanost zakonske intervencije, nego je utvrđeno da se unatoč intervenciji mora ispitati je li tom intervencijom potrošač potpuno obeštećen.

Mi imamo već čitav niz izvrsnih prvostupanjskih presuda na sudovima u Zagrebu, Sisku, Karlovcu i Kutini, na kojima su upravo suci općinskih sudova duboko zagrizli pravo EU i potpuno shvatili koja je glavna intencija Suda EU u njegovim odlukama C-118/17 i C-452/18, gdje je na tim sudovima u konkretnim sudskim postupcima financijskim vještačenjima dokazano da potrošači konverzijom nisu obeštećeni.

Očekujemo da će na Sud EU tijekom sljedećih mjeseci biti dostavljena i neka druga pitanja upravo s općinskih sudova, kojima se propituje pravo na restituciju, a ne usklađenost zakona s pravom EU-a, i da će se onda u spojenim postupcima odlučivati o onim pitanjima koja su krucijalna za sve potrošače koji su proveli konverziju. Tako spojeni postupci svakako mogu dati odgovor na pitanja koja su krucijalna, dok odgovor na pitanje koje je postavio VSRH može samo potvrditi ono što je već riješeno u oglednom postupku.

Vrhovni sud RH i Visoki trgovački sud svojim su nepoznavanjem prava EU uzrokovali i konverziju, i sve ovo što se nakon konverzije događa. Umjesto da sada VSRH djeluje proaktivno, on opet zavlači slučaj franak čime pomaže bankama da zadrže novac koji im ne pripada, a time osim velike štete koju uzrokuje opljačkanim potrošačima posredno nanosi štetu i cijelome hrvatskom gospodarstvu. Ne možemo se oteti dojmu da banke imaju veliki utjecaj na Vrhovni sud RH, i da je Vrhovni sud RH postao istinska brana vladavini prava u Hrvatskoj.

Očekujemo da će neki od sudaca općinskih sudova sa znanjem, moralom, integritetom i poštenjem postaviti nova pitanja Sudu EU vezano za restituciju, jer to je jedina mogućnost da slučaj franak konačno raščistimo u dijelovima koji zahvaljujući Vrhovnome sudu RH još uvijek nisu pravno jasni.

Temeljno pitanje jest ima li potrošač koji je konvertirao CHF kredit pravo na puno obeštećenje, ako konverzijom to nije postignuto, a pitanje usklađenosti zakona s pravom EU-a potpuno je bespredmetno, i postavljeno je zbog toga da se prije svega potrošače odvrati od njihovih tužbi. Učinit ćemo sve što je u našoj moći da Sud EU dobije potpuno jasnu sliku što su potrošači dobili konverzijom, na temelju čega će onda Sud EU imati potrebne činjenice za kvalitetne odgovore”, priopćeno je iz Udruge Franak.

Komentiraj