U FOKUSU: Zašto je u Hrvatskoj teško posvojiti dijete?

Svjetski dan posvojenja obilježava se 9. studenog. U Hrvatskoj je registrirano oko 1300 potencijalnih posvojitelja, a posvojeno je tek 36-ero djece u prvoj polovici godine.

Izvor: Media servis
Zašto je u Hrvatskoj teško posvojiti dijete? Pravi odgovor na to pitanje je kompleksan, ali jedna od stvari koja bi mogla ići brže je oduzimanje roditeljskih prava ljudima koji se ne brinu odgovarajuće o svojoj djeci, zaključaj je pete konferencije o posvojenju udruge Adopta. Koliko se vremena gubi u tom procesu za Media servis je objasnila predsjednica udruge Andreja Turčin.

“U prosjeku, od prestanka zajedničkog života pa do postupka vještačenja o roditeljskoj skrbi, prođu tri godine. U tom periodu, Centri za socijalnu skrb pokušavaju mjerama intenzivne potpore pomoći biološkoj obitelji, što je apsolutno legitimno. Međutim ako govorimo o obiteljima koje imaju poteškoće i za koje se višestruko pokazalo da nemaju kapacitete i da neće te mjere uroditi plodom, možda je najbolje rješenje da se te mjere skrate.”

Osim sporog sustava, dodatni otežavajući faktor pri izdvajanju djeteta iz problematičnih obitelji su biološki roditelji.

“Ako pokazuju interes za svoje dijete ili pitaju za svoje dijete jednom u tri mjeseca ili jednom u šest mjeseci, smatra se da pokazuju brigu za djecu. Možda i tu treba tražiti načine i modele ubrzavanja postupka rješavanja djece u alternativnoj skrbi, jer roditelj koji pita jednom u šest mjeseci za svoje dijete, nije roditelj koji se brine o svom djetetu.”

Naša sugovornica sa suprugom nije uspjela dobiti biološku djecu. Ušli su u 40-e godine i tada su se odlučili na posvojenje. Saznali su za portal s profilima djece koji je osnovalo Ministarstvo demografije. Javili su se na dva profila, a jedan od ta dva profila- promijenio im je život. Djeca su imala 9 i 7 godina.

“Jedno je sasvim zdravo, bez ikakvih poteškoća, a za drugo je pisalo da je pod terapijom i tako smo krenuli u tu priču, vidjeli o čemu se tu radi i možemo li mi to. Prvi susret je bio zanimljiv. Sa socijalnom radnicom i psihologinjom smo otišli u obitelj gdje su bili smješteni. Oni su nas čekali, znali su zašto dolazimo. Starije dijete je bilo skeptično, jer mislim da su u par navrata već imali takve susrete koji nisu završili povoljno, ali bilo joj je zanimljivo. Mali se sramio jako.”

Borba s vjetrenjačama. To je priča Ivane Šoljan koja već godinama pokušava posvojiti dijete, iako i sama već polako diže ruke. Prema obiteljskom zakonu, posvojitelj može biti osoba koja nije u braku ili izvanbračnoj zajednici, ali u njezinom slučaju to se pokazalo kao problem.

“U nekim centrima, iako ih je bilo malo, su mi izravno rekli da je to što sam sama za njih mana. Obzirom da živimo u tradicionalnom društvu pretpostavljam da je velika mana to što bih ja posvojila kao samac, iako imamo lijepih primjera žena koje su uspjele to ostvariti i žene koje sad slušaju ne bi se trebale obeshrabriti, ali ja ne znam zašto ja do sad nisam uspjela.”

Ivana je na kraju udomila dječaka čija je majka bila maloljetna kad ga je rodila. Stvarni ni tu nisu išle glatko zbog čega je na kraju odustala.

“Stvari se počnu žestoko komplicirati kada dijete date roditelju koji ima zagarantirano vrijeme za susret s djetetom, onda majka ne dovede dijete natrag… U Centru kažu da majka ima na papiru pravo boravka s djetetom i mogla bi dijete teoretski i zadržati…”

Lijepih priča ipak ima, a s jednom takvom ćemo i završiti. Par koji je stekao uvjete za posvojenje prošle je godine dobio poziv i odabran je za posvojenje jednoipogodišnje djevojčice.

“Ne znam što je presudilo u našem slučaju, ali u trenutku kad su nam to javili bila je to velika sreća, veselje i suze radosnice itd. Bilo je stvarno prekrasno. Poanta svega je da Centri za socijalnu skrb odabiru roditelje djetetu, a ne obrnuto. Dijete je uvijek u fokusu, dijete je najbitnije.”

Cijelu emisiju “U fokusu” Media servisa, na temu posvojenja poslušajte u srijedu 6. studenog od 17.45 sati.