TRAGOM JEDNE PROMOCIJE: Ne biti a biti, ne vidjeti, ali osjetiti – knjiga Sandre Petrž

Ne biti a biti. Ne vidjeti, ali osjetiti. Tako bih se mogao poigrati riječima i doživjeti promociju nove, šeste knjige, svestrane i uspješne umjetnice, Sandre Petrž.

Jer u trenucima sa sobom mogu osjetiti kako su disali svi ti ljudi, koji su ju došli podržati, dok su slušali poeziju svjedočanstva, sreće i boli, trenutka i prošlosti što je prikupljena u knjizi “Madonine misli. Poezija je to koja izlazi duboko iz duše, koja oslikava stanja poput slikara, čas u užarenim bojama zanosa, sreće, ljepote, a onda pak malo sivila i crnih slika straha, beznađa i očajanja. Zatim opet strijelice koje se zabijaju u ovaj svijet u kojem obitavaju prevrtljivci, lažovi, bahati i prosti, krkani i moroni, u kojem je sve manje dobrote i dobrih ljudi, u kojem nema poštenja.

Ne biti, a ipak osjetiti sva uznesenja jedne megatalentirane žene, koja se dokazala na nekoliko područja umjetnosti, koja i ovom knjigom upire u sve oko sebe i kaže – to sam ja. I pita – a tko ste vi i gdje ste? Sandra je i ovom knjigom slikala svoj život, iskreno i duboko, kao što to uvijek čini. Emocije su to bez skrivanja, sa svim usponima i padovima, koje su dane na jedan poseban način koji nas tjera da i sami osjetimo i proživimo barem djelić svega onog čime je zaokupljena Sandra Petrž. I makar nam bilo teško kada dodirujemo one bolne trenutke koji često izranjaju iz njezinih stihova, drago nam je što iz njih izviru i sloboda, utjeha, oslobađenje iz mraka, a ponajviše ljubav, koje je u Sandre toliko kao da je njezin cijeli svijet.

Foto: Ognjen Karabegović

I ne mogu se ne prisjetiti nobelovca Orhana Pamuka, koji reče: “Problem pravog pjesnika zapravo je uvijek isti: ako je dugo sretan, postane otrcan. A ako je dugo nesretan, ne može u sebi naći snagu na koju bi se njegove pjesme mogle osloniti… Sreća i pjesništvo – to ne može dugo zajedno. Nakon nekog vremena, ili sreća obezvrijedi pjesnika i njegovu poeziju, ili mu prava poezija upropasti sreću”.

Naša se Sandra može uklopiti u svaku ovu rečenicu. Čak i onda kada u svojim pjesmama šalje otvorenu kritiku svijetu bliže i dalje oko sebe i upozorava na nepravdu koja caruje u nas. “U ovoj zemlji pravde nema osim u slučaju kada si toliko uporan da i nepravda shvati da mora popustiti”, kaže Sandra, ali i domeće: “Dok pravda napokon zgazi nepravdu, isplačeš dva mora…”

Već sam jednom napisao da netko poput Sandre Petrž uspješno piše, pjeva, glumi, pleše… i živi negdje drugdje na ovom planetu, za njega bi sigurno bilo pravde, priznanja društvo na svim razinama. U nas, u svijetu sveprisutnog žutila i rušenja sustava vrijednosti na svim područjima, u čemu doprinose i medije, sa stvaralaštvom Sandre Petrž nije tako. Sramotno, ali istinito – “veliki” će medije radije izvijestiti kako je Hana Huljić u prvoj šetnji sa svojom kćerkicom, ili milijunti put o štiklama i malom dječaku Maje Šuput. I to je Hrvatska.