THOMPSONOV ODVJETNIK: Evo što Karačić poručuje kolegici Sloković

Naša poznata odvjetnica Jadranka Slokocić komentirala je “slučaj” spora RTL-ove novinarke Danke Derifaj i pjevača Marka Perkovića Thomsona, a sada joj je odgovorio Thomsonov odvjetnik Davorin Karačić.

Podsjetimo, dok Thomsonova strana tvrdi da je Derifaj grubo povrijedila nepovredivost doma Marka Perkovića kada je neovlašteno preko skala i preskakanjem ograde ušla u ograđeni dio njegovog doma i isprepadala njegovu djecu, za RTL je odvjetnica Sloković rekla kako se ne radi o kaznenom djelu.

“Ne može krov pripaditi nečijem domu, i to krov druge kuće, zbog toga ne može biti počinjenja kaznenog djela za koje se tereti. Krov pripada svim stanarima i radi se o zajedničkom djelu zgrade i prijava će biti odbačena. Naime, već je i policija rekla da se ne radi o proval”, rekla je Sloković.

Na Facebooku joj je odgovorio odvjetnik Karači, čiju objavu prenosimo u cijelosti:

Medijski pokušaji relativizacije počina kaznenog djela se nastavljaju, pri čemu se u cijelu priču napokon, glasom i strukom, javila kolegica Jadranka Sloković, navodeći da prostor terase Marka Perkovića predstavlja krov zgrade, te da isti ne može biti prostor koji se smatra domom odnosno, kako to kaže odredba čl. 141. Kaznenog zakona, ograđeni prostor koji pripada tom domu, jer da se radi o krovu koji je u vlasništvu svih suvlasnika.

O vlasništvu, suvlasništvu i posjedu te utjecaju tih pojmova na definiciju doma odnosno ograđenog prostora koji pripada domu smo već sve rekli u prošlom osvrtu, pa isto nije potrebno ponavljati.
Krov pak nije pravna kategorija.

Ipak, potrebno se osvrnuti na ovaj dodatni moment, koji je uveden u igru a to je da se radi o “krovu”, pa da “krov” kao takav ne može pripadati domu, dajući time načelni stav u vezi ove, kako kaznenopravne tako i građanskopravne problematike stvarnog prava (stvarno pravo ne znači pojam da neko pravo stvarno odnosno doista postoji, čisto da novinari ne bi opet otišli u krivom smjeru)
Ne bih se, dakle, složio s mišljenjem cijenjene kolegice.

Naime kada bi u pravu postajalo načelo i opće pravilo onako kako ga je, sveže u borbu uvedena kolegica, iznijela, u zemljišnoknjižnom smislu i ne samo u zemljišno knjižnom, ne bi nikada mogle postojati stambene jedinice, koje se poslovično nalaze na vrhu neke zgrade, te čije se terase protežu preko cijele površine vrha zgrade, onoga što se u prilogu naziva “krovom” a koje stambene jedinice nose nevini naziv PENTHOUSE.

Naime, ono što je PENTHOUSEU terasa, a koja je sastavni pripadak takvog stana, onome ispod je “krov”, zar ne?

Zato se i zove PENTHOUSE, te ga upravo zato i kupuju uspješni ljudi iz područja estrade, poduzetništva, politike i odvjetništva.

Da bi imali terasu koja prekriva cijeli ostatak građevine, mimo stambenog prostora i koja je, stanarima ispod “krov”

U skladu sa u emisiji izrečenim mišljenjem, niti jedan vlasnik PENTHOUSEA ne bi mogao uživati u svojoj terasi, jer bi to, prema izrečenom mišljenju, bio zajednički dio zgrade, na kojega bi polagati pravo su ostali vlasnici stambenih jedinica određene zgrade, jer kako smo rekli, ono što je vlasniku PENTHOUSEA terasa, onima dolje je “krov”.

Tko zna, možda neki zavidni vlasnik kakvog prostora ispod PENTHOUSEA, ponukan onime što je čuo, odluči krenuti u slobodarski napad na oslobođenje svoga “krova”.

Možemo se dakle vratiti na početak i ustvrditi da ono što se u emisiji naziva “krovom” itekako može biti ograđeni prostor koji pripada domu u smislu čl. 141. KZ-a.

Obzirom na izrečeno kako u smislu davanja ocjena određenih stvarnopravnih pojmova te stvarnopravnog stanja kao i upliva u građanskopravne te upravno pravne predmete, u kojima ne sudjeluje niti kao punomoćnik niti stranka, a što predstavlja moment u kojemu se vrši zahvat u ono na što budno pazi kodeks odvjetničke etike, o navodima kolegice Sloković će se uskoro, vrlo detaljno očitovati odvjetnik iz OD Zorić i Karačić d.o.o., Zagreb, Tomislav Zorić, odmah po dolasku s godišnjeg odmora iz Hercegovine.

Ocjene stručnjaka iz područja arhitekture ili građevine, nisu relevantne za pravnu ocjenu stanja, pa kao što ni ja nisam vodoinstalater ili postavljač parketa već samim time što znam pridržati čekić ili kombinirke kućnom majstoru, te ga gledam kako radi, tako ni vještaci građevinske struke nisu pravnici bez obzira što se znaju pojaviti na sudu.

Kad još mišljenje započne s izražavanjem odbojnosti prema Markovom nadimku, dakle odbojnošću prema njegovom statusu branitelja, jasno je da je politički kriterij, onaj kriterij po kojemu određene pojave tumače utemeljenost kakvog pravnog odnosa i pravne pozicije.

Nastavno pak na prijetnje kaznenom prijavom Marku Perkoviću, zbog toga jer da nije spriječio nepoznate osobe u “govoru mržnje” ili prijetnjama prema Danki Derifaj, ni uz najbolju volju ne mogu predočiti sam sebi, kakva bi to prijava bila te na što bi ličila te pod koje kazneno djelo bi se kvalificirala.

Ostatak streljiva je ponovo potrošen na spominjanje prijetnji i govora mržnje prema Danki novinarki, kao i spominjanje neprihvatljivosti takvog načina komunikacije međutim, već i letimičnim pogledom da komentare raznoraznih članaka koji govore o ovom slučajem a posebno na medijima koji se trse svojom “kulturom, miroljubivošću i tolerancijom”, vidimo da sve frca i šiklja od izljeva mržnje prema Marku Perkoviću uz korištenje riječi i izraza koji bi se komotno mogli podvoditi pod određena kaznena djela.

To medijskim dušebrižnicima s lijeva ne smeta. Vjerujte da oni sve to vide, i mržnju i prijetnje ali ih ne smeta niti to smatraju spornim, jer kako sami sebe pokušavaju postaviti na mjesto glavnih društvenih arbitara i donositelja odluka, prisvajajući ekskluzivno pravo da ocjenjuju pravne odnose na temelju svjetonazorskog i političkog kriterija, po tim istim kriterijima ne vide ništa sporno u prijetnjama i govoru mržnje prema Marku Perkoviću i njegovoj obitelji.

Veselim se potencijalnoj odnosno hipotetski istoj situaciji u budućnosti u kojoj bi se našli neki od prvaka društvene ljevice bilo iz svijeta politike, filma ili glazbe, a koji imaju podoban političko svjetonazorski diskurs u odnosu na ove medije koji su a priori svrstani na stranu Markovih protustranaka.

Biti će veselo i smiješno gledati ih kako koriste istu argumentaciju koju sad ne priznaju.

I za kraj, dijelite, jer nas oni, neće.