SVJEDOČANSTVA O BORBI PROTIV PANDEMIJE: Ovo su iskustva Hrvata koji žive diljem svijeta
Globalna borba s pandemijom koronavirusa u punom je jeku, raste krivulja zaraze s nevidljivim neprijateljem.
Izvor: Media servis
Naši životi su se drastično promijenili. Milijuni ljudi diljem svijeta su izolaciji, ulice su puste, nastupila je tišina. Ipak, priroda se budi, a naša su srca ispunjena nadom i vjerom da će svijet vrlo brzo dobiti bitku s Covidom-19 i da će uskoro sve biti, ne isto, nego bolje.
Razgovarali smo s Hrvatima koji žive diljem svijeta, od Kanade, preko Italije do Njemačke. Bez obzira u kojem dijelu kugle zemaljske živimo, naši životi postali su isti – učimo i uglavnom radimo na daljinu, ostajemo doma i brinemo za svoje i tuđe zdravlje te planiramo bolje sutra. Među njima je i Martina koja je rodni Zagreb prije nekoliko godina zbog ljubavi zamijenila sa svojom trenutnom domovinom – Kanadom. U Vancouveru je, priča za Media servis, situacija vrlo slična kao i u Hrvatskoj.
„Većina ljudi je u karanteni, dosta ljudi je izgubilo posao, posebno oni koji rade u turizmu ili ugostiteljstvu i oni su svi sada na burzi. Otvoreni su jedino dućani za kupovinu namirnica i lijekova te za građevinski materijal“.
I stanje u zdravstvenom sustavu može se usporediti s našim. Bolnice u Vancouveru trenutno nisu opterećene, testiraju se samo osobe koje završe na liječenju, a zdravstvenim djelatnicima, vjerovali ili ne, nedostaje zaštite opreme, priča nam Martina.
„Kako mi provodimo vrijeme u karanteni? Radi se od doma, čuvaju se djeca, vrtići i škole su zatvoreni. Djeca uče od doma, čitaju se knjige, gleda se televizija, malo u dvorište na bicikl, imamo tu sreću da živimo u kući. U šetnje ne idemo i to ne preferiramo“.
Naša sugovornica svakodnevno prati situaciju s koronom i u Hrvatskoj, budući da joj u Zagrebu žive roditelji, brojna rodbina i prijatelji. Kako kaže, Hrvatska se odlično snašla te je ponosna na naše znanstvenike, koji smatra, drže situaciju pod kontrolom. No, u Kanadi, ističe, to baš i nije slučaj.
„Vlasti ovdje dosta tapkaju u mraku, nismo tako dobro organizirani kao u Hrvatskoj, kao da se nisu dobro uhvatili u koštac s koronom, a čini mi se da su ostali dosta zatačeni. No, dobra je stvar što Vlada subvencionira i pomaže ljudima koji su ostali bez posla, s odgodom plaćanja kredita i podstanarstva“.
Situacija je u prvom europskom epicentru pandemije koronavirusa odavno izmakla kontroli. Melina s obitelji živi u Italiji, mjestu Medicina, 20 kilometara od Bolonje.
„Talijani su jako solidaran narod, tako da tu sve funkcionira super, civilna zaštita i Crveni križ. Vidim da idu po kućama i obilaze bolesnike. Zdravstvene ustanove se sve više prilagođavaju situaciji, sve su spremniji i organiziraniji. Moral je jako visok u bolnicama, ljudi se uopće ne boje, svi žele pomoći i sudjelovati“.
Po hranu se ide s propusnicom, jednom tjedno, dućani su dobro opskrbljeni, a vrijeme u karanteni koristi se kako bi se nadoknadilo propušteno.
„Prihvatili smo situaciju kakva je, našli smo mir i vjeru da će sve na kraju biti dobro. Kada već moramo živjeti zatvoreni, barem da živimo u ljubavi i slozi i da to iskoristimo za učenje i za relaksaciju. Kada je netko u krizi, bitno je da smo blizu njega, a tada pokušavamo pjevati i plesati“.
Baš kao i Kanadi, Italija će također pomoći radnicima koji su se našli u nevolji izazvanoj koronavirusom, a slična situacija je i u Njemačkoj, gdje je Iva koja živi 100-tinjak kilometara od Frankfurta.
„Kretanje je dozvoljeno, razmak se mora držati, a obiteljska okupljanja dozvoljena su do maksimalno pet ljudi. Kazne za prekršitelje su od 250 do čak 25.000 eura. Ulaz u supermarkete dozvoljen je neograničenom broju ljudi, nema redova čekanja, a zaštitne maske na ulici gotovo nitko nema. U razgovoru sa svojim prijateljima diljem Njemačke, svi imamo slična iskustva, maske nismo dobili, ali smo, primjerice u firmi gdje radim, verbalno upozoreni, da maksimalno pokušamo ostati zdravi“.
Iva je dugo razmišljala o napuštanju Hrvatske, te je tek prije par mjeseci otišla trbuhom za kruhom u obećanu zemlju Njemačku. Nakon iskustva s korona krizom, priznaje, čim sve završi, planira se vratiti kući. Iako nije bila u svojoj zemlji, zapjevala je Moju domovinu između svoja četiri zida i na taj način dala podršku u borbi s globalnom epidemijom.
„Moja Domovina, moja Domovina, ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora, moja zemlja Hrvatska“.
„Bože, nikada se neću udati“, u šali zaključuje Iva.