SUPRUGA GLUMCA BOGDANOVIĆA: Zašto poćinitelj nije dobio maksimalnih 15 godina?

Sena Krupić, supruga Aleksandra Bogdanovića, osječkog glumca, koji je usmrćen na zebri kada se iz kazališta vraćao kući, nije zadovoljna presudom kojom je počinitelj prometne nesreće Branimir Smiljanić (23) nepravomoćno osuđen na 7,5 godina zatvora.

Smatra da to što Smiljanić nije dobio maksimalnu kaznu od 15 godina nije dobra poruka društvu.

Podsjećamo, Smiljanić je u prosincu automobilom na pješačkom prijelazu nanio smrtonosne ozljede glumcu osječkog HNK-a Aleksandru Bogdanoviću, a potom je otišao s mjesta nesreće i nije mu pružio pomoć.

Sada se Sena Krupić oglasila u na Facebooku, a objavu prenosimo u cijelosti:

Život Aleksandar Bogdanović = 7,5 godina

Ako Kazneni zakon propisuje za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće sa smrtnom posljedicom maksimalnu kaznu od 15 godina zatvora, pitam se što je počinitelj u ovom konkretnom slučaju morao napraviti da dobije takvu kaznu. Činjenica je da je izazvao prometnu nesreću, i da je u potpunosti kriv za nju. Prije nego što je sjeo te noći u automobil, pristao je da postane ubojica jer je znao da nije osposobljen upravljati skoro dvije tone teškim automobilom, da nema položen vozački ispit i da mu je zabranjeno sudjelovati u prometu.

Znao je da je već ranije prouzročio tešku prometnu nesreću u kojoj samo pukom srećom nikoga nije ubio i da je višestruko kažnajvan za vožnju bez vozačke dozvole. Sve je to znao prije nego je te noći uzeo ključeve automobila. Nakon toga je, na potpuno ravnom dijelu ceste, brzinom značajno većom od dopuštene, na pješačkom prelazu udario Aleksandra , nije kočio, niti se zaustavio, već je produžio dalje ostavivši ga u lokvi krvi.

Pitam pravne stručnjake, kakve su to okolnosti koje se trebaju ostvariti da se za ovakvo djelo dobije maksimalna zatvorska kazna? Tim više jer je ono počinjeno s takvim stupnjem bahatosti i nepažnje da je njegovo postupanje izjednačeno s namjerom. Ova prometna nesreća izazvana je s neizravnom namjerom jer se vozač sam i svjesno doveo u situaciju u kojoj nije bio sposoban izbjeći prometnu nesreću i pristao je na sve posljedice takve vožnje. Pristao je da će možda, zbog svoje neosposobljenosti, na ulici ubiti nečiju kćerku, sina, brata, sestru, majku, oca, baku ili djeda. Pristala je i njegova zaručnica Magdalena Skroza, na takve posljedice kada mu je dala ključeve. I takve posljedice su se neminovno ostvarile. Jer se moraju ostvariti.

Ovo nije bila obična prometna nesreća, u kojoj redovno obučen vozač počini pogrešku i u trenutku nepažnje se dogodi tragedija. Ovo je prometna nesreća u kojoj je počinitelj djelovao kao ubojica s namjerom, a automobil nije bio prometno sredstvo nego oružje izvršenja.

Pitam ponovo pravne stručnjake, kakve su se to okolnosti kod počinitelja trebale ostvariti da bude kažnjen sa maksimalnom zatvorskom kaznom. Ja te razloge ne vidim, a sigurna sam i da ne postoje, činjenica vožnje bez vozačke dozvole zaustavlja svaku raspravu o olakotnim okolnostima. U trenutku sjedanja u automobil bez vozačke dozvole, sa svješću da je već ranije izazvao tešku prometnu nesreću, počinitelj si je oduzeo svako pravo da ga se pokuša razumjeti. Već tada on je pristao da za nekoliko sati postane ubojica.

2019. godine izmjenjen je Kazneni zakon i postrožene su zakonske kazne za izazivanje prometnih nesreća sa smrtnom posljedicom, a koje su počinjene sa neizravnom namjerom. Zakon je dao mogućnost sucima da ovakve prometne nesreće koje su zapravo ubojstva kažnjavaju strogo jer je stupanj bahatosti koji je u njima sadržan toliko visok da standardne kazne nisu proporcionalne počinjenom djelu. Sudovi bi tu priliku morali koristiti jer ovakve kazne, kakva je izrečena u našem slučaju, samo su poticaj neodgovornim ubojicama u prometu. Blage kazne razlog su zbog kojih se počinitelj i usudio voziti automobil bez vozačke dozvole.

Sudovi koji ne djele pravdu, a čak niti pravo, riskiraju vječni prezir građana. Ovo jučer nije bila pravda, koliko god 7.5 godina zvučalo nekome puno. Aleksandru i nama je oduzeto 40 godina života s njim. Ovo jučer čak nije bilo ni pravo jer je za najviši stupanj odgovornosti dodijeljena samo polovica kazne. Zato neću stati, jer ne želim stati i ne mogu stati. Žalit ću se na ovakvu presudu i pitati ponovo te pravne stručnjake: što je počinitelj u ovom konkretnom slučaju morao napraviti da dobije najstrožu zakonom propisanu kaznu?

Komentiraj