SUD U HAAGU ODLUČIO: Ratko Mladić dobio kaznu doživotnog zatvora!
Ratko Mladić, ratni zapovjednik vojske bosanskih Srba, za čije se ime vežu najteži ratni zločini počinjeni na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata, konačnoje čuo presudu – doživotni zatvor!
ICTY – Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju izrekao je prvostupanjsku presudu Ratku Mladiću (75) koji je optužen za ratne zločine počinjene u vrijeme kada je obnašao dužnost zapovjednika Vojske Republike Srpske (VRS).
U jednom trenutku zbog visokog tlaka, odnosno hipertenzije (medicinska sestra izmjerila mu je tlak koji je bio 180/80), odvjetnik Ratka Mladića zatražio je da se prekine proces izricanja presude ili da se odmah iznese presuda bez čitanja obrazloženja. Sud je odbio prijedlog, na što se Mladić digao i počeo negodovati. Sudac Orie odlučio je Ratka Mladića udaljiti iz sudnice.
Mladić je u Haagu optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja u Bosni i Hercegovini od svibnja 1992. do pred kraj 1995. godine. Još u prosincu 2016. u završnoj riječi tužiteljstva, za njega je zatražena kazna doživotnog zatvora. Obrana je pak predložila da ga se oslobodi svih optužbi.
“U optužnici se optuženi tereti po dvije točke za genocid i pet točaka za zločine protiv čovječnosti. Optuženi je također optužen po četiri točke za kršenje zakona i običaja ratovanja, a to su nasilna djelovanja čiji je glavni cilj bio teroriziranje civila, nezakoniti napadi na civile, uzimanje taoca, optužen je također i za genocid”, rekao je uvodno sudac Alphons Orie.
Tako je utvrđeno da su počinjeni zločini koji predstavljaju istrebljenje. Npr. 1992. policija i snage VRS-a pojavili su se sa strojnicama na ulazu prostorije 3 u logoru Keraterm. Tijekom noći u tu prostoriju, nakon što su uveli brojne zatočenike, ubačena je neka vrsta plina i nakon toga zatočenici su pokušavajući bježati ubijeni, odnosno na njih su pucali, mnogi su poginuli, a nakon toga su Srbi ušli u prostoriju i pobili ostale. Ubili su između 190 i 220 zatočenika tijekom te noći.
Od sredine svibnja 1992. pa do 1995. namjerno se granatiralo i iz snajpera pucalo po Sarajevu, po mjestima bez vojne važnosti. Zbog toga su ubijene stotine civila, a tisuće ranjene. Mnogi od njih ubijeni su tijekom svakodnevnih aktivnosti. Naveden je i primjer masakra na Markalama. Uništavan je namjerno grad. Građani nisu imali pristup hrani, vodi, plinu, struji… Prisiljeni su bili živjeti u stanju stalnog straha.
Dana osmog ožujka 1995. Radovan Karadžić je izdao direktivu broj 7 i naredio korpusu da “stvori uvjete totalne nesigurnosti i bez perspektive daljnjeg opstanka stanovništva u Srebrenici”. Mladić je potpisao direktivu broj 7-1 kojom je direktiva broj 7 pretočena u operativne vojne zadatke i u kojoj se poziva na izvođenje ciljeva prema enklavi. Napad je bio s namjerom da ona nestane i da se prisilnim uklanjanjem stanovništva to područje pretvori u srpski teritorij. Tijekom napada, VRS je počeo kampanju spaljivanja kuća bosanskih muslimana i džamija. Tisuće muslimana su pobjegli u Potočare kako bi se sklonili u objektu UN-a. Velika većina vojno sposobnih muškaracva pobjegla je pješice iz enklave u pokušaju da se domogne Tuzle. Počinitelji su namjeravali uništiti Muslimane u Srebrenici, odnosno značajan dio te grupe. Vijeće stoga utvrđuje da zločin genocida, progona, istrebljenja, ubojstva i nečovječnog postupanja prisilnog postupanja jest počinjen protiv muslimana u i oko Srebrenice.