STUDIJE POKAZALE: Cijepljeni su manje podložni zarazi od necijepljenih
Znanstvene studije pokazuju – cijepljene osobe manje su podložne zarazi od necijepljenih. Ako se i zaraze, rjeđe imaju teški oblik bolesti, a količina virusa na sluznici kod cijepljenih brže opada te su manje u mogućnosti prenijeti zarazu osobama u njihovom okruženju.
Stoji to u priopćenju HZJZ-a koje prenosimo u cijelosti.
“Delta varijanta SARS-CoV-2 trenutno je prevladavajući soj virusa koji se, za razliku od prethodne alfa varijante, pokazao puno zaraznijim, brže se širi i lakše prenosi. Pridržavanjem epidemioloških mjera poput redovitog pranja ruku, nošenja zaštitnih maski za lice i održavanja razmaka između osoba, kao i što kraćim vremenom zadržavanja u zatvorenim prostorima s više osoba, posebno u ovom hladnijem dijelu godine, te cijepljenjem kao do sada dokazano najučinkovitijom mjerom zaštite vlastitog zdravlja sve smo bliži konačnom cilju, a to je završetak epidemije.
Recentna zbivanja u našem okruženju, prije svega u nekim nama susjednim zemljama, te iskustva drugih zemalja u dosadašnjem tijeku borbe s virusom i njegovim posljedicama, kao i javne rasprave u našoj zemlji, potaknule su potrebu da još jednom, radi točnog informiranja, zainteresiranoj javnosti predočimo cjelovitu sliku i sve znanstveno dokazane i u praksi potvrđene činjenice, jer samo tako možemo doći do istine.
Analizirane znanstvene studije i članci, na koje upućuju poveznice, pokazuju da su cijepljene osobe znatno manje podložne zarazi nego necijepljene. Ako se i zaraze, cijepljeni rjeđe razvijaju teški oblik bolesti. Također, manje su šanse da cijepljeni prenesu zarazu drugim osobama u okruženju u usporedbi s necijepljenima. Nizozemska studija1 o djelotvornosti cjepiva u sprječavanju transmisije virusa kontaktima u kućanstvu pokazuje da će u 63 % slučajeva biti spriječen prijenos virusa s cijepljene oboljele osobe na nekoga od ukućana koji je cijepljen, a tek 40 % ako su ukućani necijepljeni. Britanska studija2 također je pokazala da cijepljene osobe koje obole u manjoj mjeri zaražavaju svoje bliske kontakte nego necijepljene osobe. Učinkovitost u sprječavanju transmisije vremenom nakon cijepljenja opada kod oba cjepiva.
Zanimljiva su i iskustva zdravstvenih radnika u Škotskoj cijepljenih Pfizerovim ili AstraZeneca cjepivom3. Ukućani cijepljenih zdravstvenih radnika su imali 30 % manju šansu zaražavanja 14 dana i više nakon što je zdravstveni radnik primio prvu dozu cjepiva, a 54 % manju šansu zaražavanja 14 i više dana nakon što je zdravstveni radnik primio drugu dozu cjepiva. S druge strane, u jednoj od studija4 objavljenih u Lancetu istraživači su utvrdili da je rizik od zaražavanja kućnih kontakata podjednak neovisno o tome je li indeksni slučaj cijepljen ili nije cijepljen.
Maksimalna količina izlučivanja virusa bila je jednaka kod cijepljenih i necijepljenih oboljelih osoba, međutim brže je opadala kod cijepljenih osoba. Do sličnog zaključka došli su i autori druge studije5 koji su, usporedbom periodičkih briseva i određivanja amplifikacijskih ciklusa kod hospitaliziranih pacijenata, našli da cijepljeni i necijepljeni pacijenti podjednako veliku količinu virusa izlučuju na vrhuncu zaraznosti, ali se kod cijepljenih osoba količina izlučivanja virusa znatno brže smanjuje nego kod necijepljenih. Uz navedene, postoje i mnoge druge studije6 kao i praktična iskustva u različitim sredinama koja pružaju dovoljno dokaza da cijepljenje bitno utječe na smanjenje transmisije virusa u populaciji, te da, ako cijepljena osoba ipak oboli, ima manju šansu prenijeti infekciju na svoje kontakte nego oboljela necijepljena osoba. Ta komparativna prednost koju cijepljene osobe imaju s vremenom opada, što se nadoknađuje docjepljivanjem.”