STRUKA POZIVA NA UZBUNU: Prijeti prava pandemija – usamljenost napada i stare i mlade

Istraživanja, studije i sve moguće analize znanstvenika govore o jednoj novoj pandemiji koja uzima i živote, a njoj se ne daje dovoljno na važnosti. Riječ je o pandemiji usamljenosti, koja je opasni pratitelj sve većeg broja ljudi.

Istraživanja su donijela crne brojke koje pozivaju na pravu uzbunu. Jer najnovije studije kažu da svaka treća osoba tvrdi da joj nedostaje društvo, a svaka četvrta da se osjeća izolirano od ostatka svijeta.

Nalazi psihologa govore kako se osjećaj usamljenosti veže uz čak 50 posto preuranjene smrti, i to u svakoj životnoj dobi. A do toga se došlo iz analize 148 istraživačkih studija tijekom sedam i pol godina na 8849 osoba. Usamljenost izaziva razne mentalne teškoće koje stvaraju anksioznost i depresiju. Sva su nova istraživanja pokazala da se javljaju i teškoće s fizičkim zdravljem, jer što su ljudi usamljeniji i izoliraniji, to su i podložniji bolestima srca, moždanog udara i problemima s imunološkim sustavom.

Puno se duže i teže oporavljaju nakon liječenja karcinoma. Znanost već neko vrijeme zna da usamljenost povećava i rizik za demenciju, i to za čak 40 posto. Zbog toga znanstvenici tvrde da usamljenost sve jasnije postaje i ozbiljni javni zdravstveni problem. Uz sve to, postoje studije koje dokazuju da je usamljenost i nasljedna. A sve to donosi i druge ozbiljne problem koje iščitavamo iz misli bivšeg pape Benedikta XVI. koji je rekao: “Samoća razotkriva gubitak ljubavi, ona je nešto što ugrožava naš najintimniji uvjet življenja.”

Usamljeno je 75 posto starijih

Kada se radi o utjecaju usamljenosti na skraćivanje života, struka već dugo stavlja usamljenost u rang pušenja, alkoholizma i pretilosti. Utvrđeno je da usamljenost šteti koliko i 15 popušenih cigareta na dan. A rezultati suradnje Sveučilišta Stanford i kineskog sveučilišta u Hong Kongu pokazuju da negativni emocionalni učinci društvene izolacije skraćuju život i više od pušenja. Tome je prisnažila Laurie Theeke, profesorica sa Sveučilišta George Washington, koja se bavi tom tematikom još od 2002. godine, te kaže da postoje mnogi nacionalni skupovi podataka koji pokazuju da usamljenost vodi do kraćeg životnog vijeka, veće smrtnosti i većeg broja popratnih bolesti.

Znanost sve jače pritišće i uvjerava politiku kako je usamljenost stvaran problem kojeg se nećemo lako riješiti te da je socijalno i zdravstveno pitanje od velikog javnog značaja. Prema istraživanjima usamljeni su najčešće stariji ljudi, osobito oni koji imaju i zdravstvenih problema. Nacionalno sveučilišno istraživanja o zdravom starenju pokazalo je da svakoj trećoj odrasloj osobi nedostaje socijalni kontakt. Tri četvrtine starijih stanovnika Britanije osjeća se usamljeno, a čak ih 70 posto kaže da kad bi to i rekli prijateljima ili obitelji, da bi oni ostali iznenađeni. Zanimljivo je kako podaci Službe za nacionalnu statistiku govore da su Britanci najusamljenija država u Europi. Nije stoga čudno što od 2018. imaju i ministra za usamljenost, kao i nacionalnu strategiju za borbu protiv usamljenosti. Uz sve se veže i podatak kako ti usamljeni zbog zdravstvenih problema koštaju Britaniju oko 26 milijuna dolara svake godine.

Druženje kao lijek

No posebno zabrinjava što su istraživanja pokazala da usamljenost nije okovala samo stare, već sve češće okupira i mlade. Tako je BBC okupio stručnjake koji su proveli istraživanja na uzorku od 50.000 ljudi, a ono je pokazalo kako su mladi već u srednjoj školi usamljeni, imaju teškoća sa stresom, poremećajem spavanja, slabije uče te pate od depresije i anksioznosti. Američko istraživanje na 10.000 odraslih pokazalo je da se više od 70 posto mladih odraslih osjeća usamljeno, stidljivo i kao da ih nitko ne razumije.

Kakvo je suočavanje usamljenih s emocijama istraživali su znanstvenici sa Sveučilišta Harvard, Stanford, Curtin, kao i Sveučilišta zapadne Australije. Više od 50 posto ispitanika koji su se osjećali usamljeno imalo je nezdrav odnos u suočavanju s emocijama, kao što su krivnja, dramatiziranje, katastrofiranje i potiskivanje osjećaja. Istraživanje je pokazalo i da usamljeni ne traže i ne prihvaćaju pomoć drugih. A baš je druženje jedan od ključeva izbavljenja.

Mnoge studije dokazuju kako je usamljenost moguće smanjiti mjerama koje povećavaju socijalnu uključenost i kontakt s prirodom, a ne ići u gužve za koje istraživanja pokazuju da povećavaju osjećaj usamljenosti za 39 posto. Dokaz – kada usamljeni vide nebo, drveće, kada čuju ptice, osjećaj usamljenosti pada za 28 posto. Prisjetimo se zato Majke Tereze, koja reče: “Usamljenost i osjećaj nepoželjnosti je najstrašnije siromaštvo.” I svi odmah u prirodu!