STRANKA UMIROVLJENIKA: Hoće li Crvenkapica opet probuditi umirovljenike?
Najavljene izmjene mirovinskog zakona objavljene u javnosti, unatoč tome što su došle iz neimenovanih izvora, ne mogu nas ostaviti ravnodušnima – poruka je iz Stranke umirovljenika, što ju potpisuje predsjednik Lazar Grujić.
Naime bez obzira na to što su nas na reforme primorali izvaninstitucionalni državni organi očigledno je kako su svi svjesni da do njih mora doći. Dapače pojedine su reforme gromoglasno najavljivane u predizbornoj kampanji, a od tada je prošlo dvije godine i ništa se nije dogodilo. Stoga pozdravljajući bilo kakvu promjenu ne možemo biti zadovoljni onime što se za sada nudi u mirovinskoj reformi.
Jer ako je produženje radnog vijeka i ukidanje beneficiranog staža za pojedina zanimanja temelj promjena kojima se želi stabilizirati mirovninski sustav ne možemo biti zadovoljni. Pri tome moramo imati na umu kako je životni vijek u Hrvatskoj jedan od najkraćih u Europi iako nam nije jasno zašto je to tako? Imamo li u vidu još uvijek veliki broj izvora pitke vode, nezagađen zrak i koliko toliko domaće, zdrave hrane ne znamo što je uzrok našeg kratkog životnog vijeka. Možda posljedice Domovinskog rata, brige oko preživljavanja i svakodnevni stres koji nam priređuju naši političari?
Stoga usklađivanje duljine radnog vijeka s europskim direktivama nije opravdano. Nadalje o beneficiranom stažu se može raspravljati ali ne samo o ukidanju i na taj način smanjenju mirovinskih izdataka već i povećanju za neka zanimanja. Najava dodatnih kazni za prijevremeno umirovljenje također je vrlo upitno jer mnogi umirovljenici ne žele već su primorani ići u prijevremenu mirovinu. Stoga smatramo kako je krucijalno pitanje mirovinske reforme usklađivanje i jednakopravnost mirovina o čemu nitko još nije otvorio raspravu.
Naravno i o povlaštenim mirovinama koje strahovito bodu u oči i unose dodatan stres među umirovljenicima, iako ukupan njihov iznos nije bog zna koliko velik za mirovinske fondove. U kontekstu reforme mirovina sigurno bi trebalo zagrepsti i u vrlo veliki broj još uvijek partizanskih mirovina, očistiti od kukolja invalidske i braniteljske mirovine i napraviti stručnu analizu svrsishodnosti mirovinskih stupova.
No možda bi najveći prilog mirovinske reforme bilo upoznavanje budućih umirovljenika kako je Bismarckov model solidarnih mirovina na izmaku. To znači da treba poticati osobno ulaganje u mirovinske fondove i životnu štednju koja jedino može garantirati isplaćenu mirovinu.
Nažalost o tome u hrvatskom saboru nema tko otvoriti raspravu jer umirovljenici nemaju svoje autohtone političke predstavnike. Pri tome se oni koji tobože glume empatiju prema umirovljenicima ušutkaju još jednim saniranjem privatnih fondova državnim novcem ili balansiraju između vladajućih i oporbe pokušavajući zadržati stečene pojedinačne političke sinekure.
No možda se konačno crvenkapica još jednom probudi i potakne umirovljenike na razum i odabir svojih predstavnika u Sabor gdje se uglavnom odlučuje o njihovoj sudbini.