STRAH OD RAKA: Rastu bazne stanice – na stambenim zgradama, blizu vrtića, škola

bazne stanice

Otkako od 2009. za njih više nije potrebna građevinska i lokacijska dozvola, bazne stanice niču kao gljive poslije kiše. Nema gdje ih nema. Na stambenim zgradama, u blizini vrtića, škola, bolnica. Nerijetko su skrivene u dimnjake ili drveće.

Piše: Kristina Bokanić

Građani s razlogom negoduju, strahuju za zdravlje, okupljaju se u inicijative kako bi stali na kraj epidemiji potencijalno kancerogenih odašiljača.

Nisu protiv razvoja tehnologije, no građani ne žele da se ispred njihovih spavaćih ili dnevnih soba postavljaju po zdravlje štetne bazne stanice. To se prošle godine dogodilo Tomislavu Turčinovu u ulici Bernarda Vukasa na zagrebačkom Jarunu. Nasuprot prozora sobe njegovog malodobnog sina, usred noći postavljena je bazna stanica.

“Mislim da je čak isti dan postavljena i zaštita kako bi sve izgledalo kao dimnjak. HT-ovu antenu postavilo se na krov bez privole svih sustanara. Potpise je, između ostalih, dala malodobna osoba, potpisan je čovjek koji godinama ne živi u Hrvatskoj, a na popisu ima i preminulih osoba. Sve je prijavljeno DORH-u, GSKG-u, Antikorupcijskom tijelu te Uredu gradonačelnika, koji je rekao da to nije njegov posao. Tisuću eura je tisuću eura koji će nekome u džep, a on to izgleda sve gleda kroz novce”, kazao je Turčinov, koji je inače pokrenuo inicijativu Zagreb bez zračenja.

Stanari su zasad spriječili puštanje u rad odašiljača. Te sreće nije bila Martina Ljubić sa zagrebačke Kajzerice. Iz spavaće sobe gleda na baznu stanicu udaljenu svega nekoliko desetaka metara. S razlogom se pita:

“Znači, vama ne treba građevinska i lokacijska dozvola, niti suglasnost stanara da postavite baznu stanicu. No ako ja, primjerice, želim svoj balkon zatvoriti u lođu, moram tražiti pristanak susjeda i građevinsku dozvolu. Radi se o jednom apsurdu s kojim su upoznati ljudi koji žive u blizini baznih stanica, a koje uglavnom niknu tijekom noći”, ogorčena je Martina.

Građani strahuju od najavljenog uvođenja 5G mreže. Dejan Žmuk iz inicijative “Zdravlje za Varaždin” poziva se na novo američko istraživanje.

“U SAD-u je nedavno bila konferencija gdje je stavljeno ad acta da bazne stanice i mobiteli zajedno nisu više potencijalno kancerogeni, već su kancerogeni. Ja kao član HUZEZ-a i kolege iz ostalih inicijativa i udruga ne želimo više trošiti vrijeme na dokazivanje da je to štetno. Sad je dokazano da je štetno. Naši napori i dalje idu u zaštitu zdravlja svih građana”, istaknuo je Žmuk.

Zasad su samo Pula i Zagreb uveli ograničenja za bazne stanice. U Zagrebu primjerice ona ne smije biti na stambenoj ili sličnoj građevini, antena se mora nalaziti najmanje 100 metara od škole, vrtića ili zdravstvene ustanove, ne smije biti na visini manjoj od 12 metara od najviše građevine. Pa ipak, ta pravila teleoperateri potpuno ignoriraju. Nerijetko prste u pekmezu imaju i predstavnici stanara, koji svjesno krivotvore potpise kako bi pogodovali teleoperateru. Sve je više istraživanja koja pokazuju da zračenje baznih stanica uzrokuje razne oblike tumora. U Hrvatskoj su granične vrijednosti zračenja daleko veće nego u Europskoj uniji. Znači li to da su Hrvati zdravstveno otporniji od primjerice građana Njemačke, Mađarske ili Francuske? Ili smo samo pokusni kunići?

U posjedu smo dopisa od prije dvije godine u kojem resorni ministar Oleg Butković pritišće zagrebačku Gradsku skupštinu i gradsku upravu da iz GUP-a izbace ograničenja vezana uz bazne stanice. U ministarstvu tvrde da oni nikoga ne pritišću, već žele “ukazati nadležnom tijelu i gradskom uredu na neusklađenost određenog dokumenta prostornog uređenja s važećim propisima Republike Hrvatske, a što je pravo i dužnost koja proizlazi iz odredaba Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, kojima je propisan nadzor zakonitosti rada i općih akata. Naposljetku, to je postupanje u skladu i s odredbom članka 137. Ustava, prema kojoj tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga, podliježu nadzoru zakonitosti ovlaštenih državnih tijela”.

Tvrde da su granične razine elektromagnetskih polja za opću populaciju 2,5 puta strože od europskih smjernica. No u članku 44. spomenutog GUP-a stoji da se: “Generalnim urbanističkim planom omogućuje poboljšanje pokrivanja, povećanje kapaciteta mreža i uvođenje novih usluga i tehnologija, u cilju razvoja sustava pokretnih komunikacija, ali pod uvjetom da nemaju štetan utjecaj na zdravlje stanovništva. U cilju preventivne zaštite stanovništva, a primarno djece kao naročito osjetljive skupine, jakost električnog polja (E) ne smije premašivati 6,1 V/m, a ukupna gustoća toka snage (S) 66 mW/m2na čitavom području obuhvata Plana”.

Ako je sve po zakonu i propisima, tko kontrolira i nadzire teleoperatere? Trebao bi HAKOM, no njihovu reakciju nismo dobili. Ono što je uspjelo Puljanima, uspjelo je rijetkima. Okupljeni u Društvo zdravo naselje, zaustavili su rad bazne stanice. Branko Kovač Vujčić otkrio je kako.

“Pa na taj način što smo bili dosadni, dosadni, dosadni. Službenici Grada Pule su odradili samo ono što smo mi tražili. Građevinska inspekcija, odnosno Ministarstvo graditeljstva su nadležni za te stvari. A sad to što su zakoni loši, na to treba da utječu Vlada i Sabor”, smatra Branko.

Ured Pučke pravobraniteljice zadnje 4 godine učestalo dobiva pritužbe građana zbog baznih stanica. Od tada o ovom problemu uredno izvještavaju Sabor u godišnjim izvješćima, i unatoč preporukama koje daju Ministarstvu zdravstva, zakoni se nisu mijenjali. Upite pučke pravobraniteljice ignorira i građevinska inspekcija, zbog čega im često šalju požurnice. Pravobraniteljica apelira na donošenje novog Pravilnika o zaštiti od elektromagnetskih polja te da Ministarstvo graditeljstva evidentira i nadzire izdavanje uporabnih dozvola za bazne stanice. Te su preporuke uvrštene i u Izvješće za 2017., koje je upravo predano Saboru.