STOJKOVIĆ NAKON MEDALJE: Ovo je neki posebni osjećaj koji nisam dosad osjetila

Hrvatska taekvondoašica Lena Stojković osvojila je šestu medalju za našu olimpijsku delegaciju na Olimpijskim igrama u Parizu, svladavši u dvije runde Turkinju Merve Dincel Kavurat u borbi za broncu u kategoriji do 49 kg.

Splićanka je bila iznenađujuće dominantna tijekom cijele borbe i nijednog trenutka osvajanje odličja nije dolazilo u pitanje, iako je Turkinja aktualna svjetska prvakinja u ovoj kategoriji do 49 kilograma, a Lena u kategoriji do 46.

Članica splitskog Marjana je jedina koja je iz te niže kategorije ušla u olimpijsko četvrtfinale, dok su sve protivnice s kojima je se danas borila bile više i teže od nje.

– Imali smo posebnu taktiku i samo je bilo važno da je provodimo. A ja sam uvijek fizički spremna da to mogu ostvariti. Ideja je bila raditi pritisak, napadati, da tu jedinu prednost koju imam nad Turkinjom, dakle kondicijsku, iskoristim maksimalno.

Ovo je bila šesta hrvatska medalja u Parizu i šesta tekvondaška na OI. – Sretna sam i ponosna. Ova je medalja rezultat mukotrpnog rada koji smo imali u klubu i na pripremama za Olimpijske igre. Došla sam ovdje, stvarno sam se osjećala fizički najspremnija, a mislim da sam to i pokazala. Drago mi je da smo nastavili uspjeh iz Tokija i sa prijašnjih Igara, kazala je Lena za HRT, koja je pred novinare došla kao da je osvojila turnir u Dicmu, a ne olimpijsku medalju.

Smirena i bez emocija, onako kako je odradila borbu protiv Kavurat. – Da, pa ja sam rekla svojima isto, padne li medalja, mora biti neka fešta u Splitu. Na to sam pomislila. Postoji sreća, ponos, čak neka i euforija, ali će to sigurno biti puno jače kad se sve lagano slegne. Sigurno hoće, ovo je neki posebni osjećaj koji nisam dosad osjetila i vjerujem da ću ga pamtiti cijeli život.

U impresivnoj dvorani Grand Palaisa, Lenu su pratile i sugrađanke, sestre Lucija i Ana Zaninović.

– Da, puno im hvala. one su moji uzori. Kad sam bila mala gledala sam na TV-u Luciju kako osvaja broncu na Igrama u Londonu, nikad neću zaboraviti. Sanjala sam nešto slično. I evo sada mi se to događa.

– Imali smo vremena nakon polufinalne borbe, pa smo se pripremili. Odmah smo zaboravili poraz od Tajlanđanke, koja je kategorija za sebe, i pripremali taktiku. Taktika je bila da je napadnemo, neprekidno, s tempom. Gledajte, Lena je jako eksplozivan borac, ona je sprinter. Međutim, mi smo se u ovoj borbi odlučili na maraton, a ne na sprint. Pametni maraton. Uspjelo nam je, kazao je Lenin trener Veljko Laura, dodavši.

– Ona je jedina cura u četvrtfinalu iz kategorije 46 kg, sve ostale su iz 49, zapravo većina je iz 53, kao i Turkinja. A Lena ih je stavila u džep. Sve osim Tajlanđanke.